Slaven Bilić nakon Eura odlazi u Lokomotiv iz Moskve, a Igor Štimac postaje njegov nasljednik na klupi hrvatske reprezentacije. U ovakav rasplet situacije gotovo da više nema nikakve sumnje, to možemo reći čak iako znamo da živimo u zemlji gdje se situacija nemali broj puta znala okrenuti za 180 stupnjeva u manje od 24 sata. U maniri lukavog Machiavellijeva junaka Zdravko Mamić dao je „blagoslov“ da Štimac naslijedi Bilića. Baš poput moćnog „vojvode i kardinala“ u jednoj osobi Maminjo je kao pravi katolik svojemu arhi-rivalu oprostio teške riječi i „odriješio ga od grijeha iz prošlosti“, pa sada mogu ponovno skupa jahati u bolju budućnost. Pitanje je samo do kada će idila trajati?
Ovom prilikom nema potrebe posebno podsjećati na epitete kojima su se častili u nedavnoj bespoštednoj utrci za tron HNS-a. Parole tipa „nećeš razbojniče“ i „ovo je silovanje demokracije“ još odjekuju holovima Westina. Sada je sve to prošlost koje se ne rado sjećaju. Cinici bi rekli samo do nove prilike za obnovu memorije. U jeku njihovih najvećih bitaka za HNS moglo se naslutiti kako će taj rat završiti. Da ne bi ispalo kako prosipamo naknadnu pamet, već tada smo pisali kako je lako moguće da se sukob okonča tako da Štimac postane novi izbornik hrvatske reprezentacije.
Bilo je potrebno samo malo sačekati da im se ponovno „presjeku interesne krivulje“
Ta je konstatacija izgledala blasfemično za one koji su naivno mislili kako su u pitanju dvije nepomirljive opcije ili koji baš nisu upućeni u povijest okršaja dvaju glavnih likova ove priče. Mnogo putu do sada su se sukobili i isto toliko puta pomirili. Koliko god ratovi između njih dvojice izgledali bespoštednim i okrutnim, nikada nisu završavali bezuvjetnom kapitulacijom jedne strane. Poraženom je uvijek ostavljen prostor za „častan uzmak“ i nakon toga za novu podjelu moći. Štimac je izgubio rat za prijestolje HNS-a, Mamić se pokazao moćnijim suparnikom, ali to nije značilo da Štimac sasvim ispada iz igre. Bilo je potrebno samo malo presložiti redove i sačekati da im se ponovno „presjeku interesne krivulje“. Jer, sve je prolazno, samo interes ostaje, sintagma je koju obojica jako dobro poznaju.
Tu se ionako nikada nije radilo o principima ili načelima, nego o čistoj pragmi, klasičnoj „volji za moći“ gdje se često ne biraju sredstva za održanje ili dolazak na vlast. Ćirina krilatica „jebeš čovjeka koji ne mijenja mišljenje“, a mogao je dodati i kapute, u najkraćem objašnjava fenomenologiju preživljavanja na visokim pozicijama ovdašnje vladajuće elite, kako u politici, tako i sportu. Ali baš zbog toga što se Mamić i Štimac tako lako mire, na jednak način i lako zarate. Možemo li predvidjeti dokle će trajati suživot dvojice najmoćnijih aktera hrvatskog nogometa? Ili da preformuliramo retoričko pitanje: tko će prvi zažaliti što je ušao u ista kola?
Ponovi li se u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo „Gruzija ili Grčka“, mogla bi eksplodirati „atomska bomba“
Kvalifikacijska skupina za plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. izrazito je zahtjevna. Hrvatska jest glavni favorit, ali teško je očekivati da će se prošetati do „Copacabane ili Ipaneme“. Bit će tu dosta nagaznih mina. Uostalom, koliko je do sada bilo kvalifikacija u kojima nismo strpjeli do posljednje kola? Što će se dogoditi nakon prvog možebitnog Štimčeva poraza? Hoće li novi izbornik u kritičnim situacijama imati podršku i strpljenje čelnika HNS-a barem približno jednako kao što je imao njegov prethodnik? Čisto sumnjamo. Ponovi li se u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo „Gruzija ili Grčka“, mogla bi eksplodirati „atomska bomba“ s neslućenim posljedicama. U tome vidimo najveću opasnost ovog „braka iz interesa“ po krajnji rezultat reprezentacije.
Štimac je vjerojatno svjestan što ga čeka i koliki je rizik preuzeo. Njemu nikada nije nedostajalo samopouzdanja, što je pozitivno, ali to nije jedino što je potrebno za uspjeh. O stručnim kvalifikacijama ovom prilikom nećemo naširoko diskutirati. Neki će reći da je Štimac u trenerskom smislu još uvijek velika enigma, a neki da nije isto komentirati utakmicu iz studija i povlačiti poteze s trenerske klupe. I Bilić je bio enigma pa je na kraju ispao sasvim dobar izbornik. Nadajmo se da Štimac neće biti ništa lošiji. Bude li suprotno, ne možemo ni zamisliti kakve ćemo „atomske okršaje“ gledati.