Na kraju je pobijedio nogomet, odnosno momčad koja je vjerojatno najviše zaslužila. Italija je od prve do posljednje utakmice igrala napadački, išla je po gol više i nije odustajala od svoje ideje. Kad se podvuče crta, može se reći da su Azzurri igrali najbolji nogomet.
Engleska igra cijeli turnir svodila se na čekanje, čvrst blok i brzu kontru, po principu: važno je da ne primimo, a već ćemo nekako zabiti. Nikad se ne zna, možda i iz nepostojećeg jedanaesterca. Pitajte Dance. Englezi su od prve utakmice s Hrvatskom kalkulirali, sjetite se koliko su plašljivo igrali i kako su se povukli kada su poveli, ali nisu uspjeli do kraja iskalkulirati.
Neću reći da je Fortuna stala na stranu Talijana jer kada se došlo do jedanaesteraca, siguran sam da su mnogi prorekli da će Englezi izgubiti. Pratio sam engleske medije, naslovi uoči penala naprosto su vrištali poraz: „Samo ne penali“, Užas, penali“ i slično. Dakle, strah im je probijao kroz kožu, znali su kako će to završiti.
Englezima opet zadrhtale noge
Englezi su opet izgubili na jedanaesterce i to nikako ne može biti slučajno. Ne može biti slučajno da im gotovo svaki put zadrhte noge, da se svaki put preplaše. Svima je poznato da su Englezima penali noćna mora, dok je recimo Nijemcima to u pravilu savršena šansa za pobjedu. Barem onom starom Elfu.
Pogledajte povijesni postotak realizacije jedanaesteraca Elfa na velikim turnirima, a pogledajte Gordog Albiona. To nema nikakve veze sa srećom. Nijemci i Englezi su najbolji dokaz. Da je samo do sreće, ne bi Nijemci tako često pobjeđivali na penale, a Englezi gubili. Omjer bi bio puno ujednačeniji. Kao što nikakve veze sa srećom nema to što je Italija pobijedila Englesku. Jer da su Englezi šampionska momčad, onda bi teško ispustili prednost koja im je pala u ruke na otvaranju utakmice.
Nisu mogli ni sanjati takav početak. Krenulo im je sjajno, poveli su već u 2. minuti i umjesto da još žešće pritisnu i traže drugi gol, Englezi su se kalkulantski, da ne kažemo kukavički, povukli. To im je bio više-manje recept tijekom cijelog turnira. Kad su dali prvi gol, povukli su se čak i protiv Ukrajine i čekali kontru. Samo Italija nije Ukrajina, Italija je u ovom trenutku najbolja momčad Europe. Ne po imenima, već po igri. Ne može biti slučajno što 34 utakmice zaredom nije izgubila. Ni to nema nikakve veze sa srećom.
Southgate nije izvukao pouke
Nije slučajno ni to što je Gareth Southgate sastavio listu izvođača jedanaesteraca kako ju je već sastavio. Čovjek bi rekao da bi trebao nešto naučiti iz osobnog iskustva. Čini se da nije baš izvukao neke pouke. Kada se ponavlja, nema veze sa slučajnošću.
Kao što nije slučajno što je Engleska izgubila od Italije u dosta sličnoj utakmici kao i protiv Hrvatske u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji. Englezima ponajprije nedostaje podosta hrabrosti, ali i malo više kvalitete da bi se popeli na tron. Te dvoje neraskidivo je vezano.
Kada ih i ako ih ikada spoje, možda im uspije. Osim toga, pa ne kaže se uzalud da sreća prati hrabre. Talijani im mogu biti uzor. Azzurri su prije samo tri godine zaronili duboko, dotakli su dno, a sada su na samom vrhu. Da, shvatili su i oni da se napadačka igra uglavnom isplati. I da sreća prati hrabre. Eto, i Talijani su postali i hrabri i ofenzivni i pobjednici. Dakle, može se, čak i ako nemate velika imena u momčadi. Dobro je za nogomet što je napadačka filozofija ipak trijumfirala.