Bajke onih reprezentacija koje su dogurale na Euru više nego što im je itko prognozirao ostale su na jednoj, onoj velškoj. Najmanja nacija Velike Britanije napravila je povijesni uspjeh plasmanom u polufinale Eura gdje ih večeras očekuje susret s Portugalom.
Imali su velike nogometaše, od Johna Toshacka do Iana Rusha i Ryana Giggsa, ali generacija predvođena Garethom Baleom i Aaronom Ramsyjem napravila je najviše. A sve je započelo prije šest godina kada je reprezentaciju preuzeo također jedan od najvećih velških nogometnih sinova – Gary Speed.
''Bio je velik igrač i još veći čovjek. Nismo ga zaboravili, igrat ćemo za njega i u polufinalu, kao što smo igrali i dosad'', rekao je Ashley Williams, dok je izbornik Chris Coleman emotivno poručio:
''Na njega mislim svaki dan. Nije mi nogomet potreban da se sjetim svog prijatelja.''
Temelji velške bajke napravljeni u 2011.
Upravo je Coleman naslijedio mjesto na klupi Walesa nakon tragičnog događaja 27. studenog 2011. godine. Nešto prije 7 ujutro supruga Garyja Speeda pronašla je svog supruga obješenog u garaži. Vijest je odjeknula Otokom, ali i cijelim nogometnim svijetom. Nitko nije mogao pretpostaviti kako će si velški izbornik i tamošnja legenda oduzeti život.
Večer prije toga gostovao je u jednoj emisiji na BBC-u. Nakon toga otišao je s Alanom Shearerom gledati svoj Newcastle protiv Manchester Uniteda na Old Trafford. Nakon toga je otišao kući i ostalo znate.
Upravo je Speed počeo ovu velšku bajku kada je preuzeo momčad krajem 2010. U kolovozu 2011. velški je reprezentativni nogomet dotaknuo dno. Nalazili su se na 117. mjestu FIFA ljestvice, što je najgori rezultat u povijesti. Nakon toga uslijedila je pobjeda protiv Crne Gore, pa minimalan poraz od Engleske, te pobjede protiv Švicarske i Bugarske.
Njegova posljednja utakmica na klupi bila je 12. studenog kada je s 4:1 isprašena Norveška u prijateljskom ogledu. Wales je u par mjeseci skočio na 45. mjesto na ljestvici FIFA-e koja je šest dana prije tragedije proglasila Wales za reprezentaciju koja je ostvarila najveći napredak u 2011. godini.
I zato nitko u Walesu neće zaboraviti kako je sve ovo što danas sanjaju zapravo počelo…