Mnogi ljubitelji Formule 1 i nakon 18 godina od tragične smrti popularnog "kišnog čovjeka" nisu ništa manje potreseni nego tog 1. svibnja 1994. godine. Samo dan nakon što je u kvalifikacijama poginuo Austrijanac Roland Ratzenberger Sennina je smrt zaključila crni vikend na Velikoj nagradi San Marina. Bila je to prva pogibija jednog vozača na utrci Formule 1 još od 1982., taman kada su svi koji prate Formulu 1 pomislili da su crni dani iza ovog automobilističkog sporta.
Puno prerano napustio nas je tada 34-godišnji Brazilac koji je u svijet Formule 1 ušao 1984. godine u maloj momčadi Toleman. No, već u prvoj sezoni vozeći nekonkurentan bolid Senna je svoj talent predstavio na Velikoj nagradi Monaca kada je startavši s 13. pozicije u kišnim uvjetima utrke po gradskim ulicama Monte Carla pretekao trostrukog svjetskog prvaka Nikija Laudu te pritiskao vodećeg Alaina Prosta kojeg je spasila crvena zastava odnosno prekid utrke zbog nemogućih vremenskih uvjeta.
Nakon te utrke u naredne je dvije Senna završio na pobjedničkom postolju, a odlične nastupe okrunio je prelaskom u Lotus za koji je vozio iduće tri sezone.
Niti njegova nova momčad u vrijeme dominacije McLarena i Williamsa nije slovila za šampionsku, pa ipak je Brazilac ostvario šest pobjeda i 16 pobjedničkih postolja dok je zadnju sezonu u Lotusu 1987. okončao kao treći u ukupnom poretku vozača. Tih godina je zbog fantastičnih nastupa u kišnim uvjetima zaradio i nadimak "kišni čovjek"
Kako bi počeo ostvarivati svoje ambicije, do kraja iduće sezone priključio se tada već dvostrukom svjetskom prvaku Alainu Prostu kao nominalno drugi vozač McLarena. Momčad je dominirala s njima dvojicom za upravljačima te slavila u svim osim jedne utrke te sezone. Senna je s osam pobjeda počeo potiskivati svog momčadskog kolegu u drugi plan, da bi konačna odluka o novom prvaku pala na stazi Suzuka gdje je Senna pobjedom osigurao prvi naslov u karijeri.
Iduće je sezone Prost na isti način pobjedom u Suzuki uzvratio Senni i ugrabio ukupnu pobjedu, a tih je godina kulminiralo rivalstvo dvojice najboljih vozača.
Početkom devedesetih Prost je vozio za Ferrari, a u dva je navrata 1990. i 1991. godine morao na osvojenim naslovim čestitati Senni koji je tako uzeo drugi i treći, nažalost posljednji naslov u karijeri.
U sedmom krugu Velike nagrade San Marina, s kamere koja je išla uživo s bolida tada mladog Nijemca Michaela Schumachera, vidjelo se da je Sennin bolid dva puta proklizao sa stražnje strane. To je za posljedicu imalo izlijetanje u zavoju Tamburello i udaranje u gumama nezaštićeni betonski zid. Telemetrija je pokazala da je sa staze izletio pri brzini od 310 km/h te da je do udara u zid usporio na 218 km/h, i to u manje od dvije sekunde.
Veliki Brazilac je osim tri naslova svjetskog prvaka i 41 pobjede svojom smrću pokrenuo značajne izmjene koje su dovele do napretka u zaštiti vozača bolida Formule 1...(TS)