Na Poljudu svake godine isto ili jako slično. Nakon rezultatskog fijaska slijede otkazi i izvanredne press-konferencije. Pun kufer floskula, praznih priča i novih obećanja. Stalno se nešto objašnjava, pojašnjava, najavljuje. Stalno marketing, nikad suština - rezultati.

Je li ovo novi predsjednik Hajduka? Svojedobno je 18 mjeseci bez plaće igrao za zagrebački klub

Promašaji se elegantno zamotavaju u celofan, traže se isprike, a onda se bez grčka na licu prijeđe na izradu novih planova i osmišljavanje strategija. Eto, čuli smo da ih ne treba raditi svakih pet godina, već svake godine.

Strategija bez strategije

Pa, kakva je to strategija ako se radi svake godine? To je onda strategija bez strategije. Upravo na to sliči Hajduk. Ni plana, ni puta. Postoje samo ciljevi, želje i nade. A znamo što je nada…

VIDEO Izvanredna presica u Hajduku: Smijenjen je Karoglan, pronađen novi predsjednik!

Ukratko: puno forme, malo sadržaja. Puno se priča, a malo kvalitetno radi. A da bi se kvalitetno radilo, treba znanja. U ovom slučaju nogometnog. To je po mojem skromnom sudu najveći problem Hajduka svih ovih godina. Bez znanja sve strategije postaju šarene laže. Na kraju balade vješaju se mačku o rep.

Debakl Jakobušićeva projekta

Splićani su opet doživjeli krah, sezona im je neslavno završila u travnju, a veliko je pitanje što će biti sljedeće? Kako god okrenuli, Jakobušićev projekt pretrpio je debakl i nije neko iznenađenje što je smijenjen. To se i očekivalo. O treneru nema smisla ni pričati.

Mislav Karoglan više nije u Hajduku: Poznato je tko će ga naslijediti

Oni se mijenjaju kao na tekućoj traci. Potrošeno je puno novca za hrvatske prilike, a nije ostvareno gotovo ništa što je najavljeno u već čuvenoj petoljetki. Jakobušić je pokazao energiju i entuzijazam, to mu se ne može oduzeti, ali to ne vrijedi puno kada je imao sličan problem kao i njegovi prethodnici – nedovoljno nogometnog znanja.

Nedovljno nogometnog znanja

U tom smislu bolji je od Brbića, ali to i nije tako teško. U nogometnom žargonu rečeno, menadžeri su mu prodali puno bureka, i to bez mesa. Angažmani nekih skupih igrača, pogotovo meni nevjerojatno vraćanje Ferra, kojeg se tituliralo prošlozimskim pojačanjem, bilo je čisto bacanje pijeska u oči bez imalo grižnje savjesti.

Kako ocijeniti Jakobušićev mandat u Hajduku: "Podigao je klub, ali ova smjena ipak nije neočekivana"

Ne pretjerano drukčije može se protumačiti i dovođenje Brekala na posudbu. Brekalo je nekoć bio talent koji puno obećava, ali nije se razvio onako kako smo se svi skupa nadali. Da jest, ne bi se ni vraćao u Hrvatsku.

Bilo je jasno da Brekalo ne može biti prevaga u borbi za naslov prvaka

Njegova je forma već dulje vrijeme takva da se lako moglo predvidjeti da ne može u bitnome pomoći Hajduku, odnosno da može samo unijeti nemir u svlačionicu i ugušiti razvitak nekih drugih igrača, koji po kvaliteti i načinu igranja nisu bitno lošiji, ali zato su osjetno jeftiniji.

Ispada da je najbolji potez Dinama u zimskom prijelaznom roku bio taj što je u zadnji trenutak odustao od Brekala. I Dinamu i Hajduku treba klasa koja se vidi i osjeti. Konkretan igrač, koji zna i može proći jedan na jedan, koji je opasan po gol suparnika. Cijeli niz inozemnih igrača koji su dovedeni spadaju u rubriku promašaja. Kada bismo ih redali, malo bismo ih našli koji mogu proći.

I Dinamo i Hajduk trebaju prava pojačanja, a ne mačke u vreći  

I Dinamo i pogotovo Hajduk već imaju podosta igrača koji puno zuje, a malo meda daju, tako da im ne treba još pokoji, koji su, uzgred rečeno, vrlo skupi za naše prilike, a pogotovo ako dolaze na posudbu. Hajduk je, eto, pristao vraćati u formu igrača koji nije njegov i kojeg ne može otkupiti. Nije Hajduk zbog Brekala pretrpio fijasko, daleko od toga, ali taj je posao, jednako kao i onaj s vraćanjem Ferra, jedan od simbola promašene politike i pokazatelj onog što želim reći. 

E, sad, za procjenu da neki igrač ne može biti prevaga u ostvarenju šampionskog sna i da već slične imaš u klubu, u ovom trenutku možda pet ili deset posto lošije, što ne vide ni stručnjaci, ali su tvoji, jeftiniji i možeš se nadati da ćeš na njima nešto zaraditi, treba nogometnog znanja. I to kod ljudi koji odlučuju, a ne kod onih koji predlažu radi tko zna kojih interesa.

Perišić je klasa, ali nije čudotvorac

Sve obratno vrijedi za Perišića. Jasno je da je on taj koji može biti prevaga, no isto je tako bilo jasno da vjerojatno ne bi ni dolazio u Hajduk da se nije teško ozlijedio i da neće biti u stanju odveć pridonijeti. Perišić je sjajan igrač, on je klasa, dvije ili tri stepenice iznad HNL-a, ali nije čudotvorac. Takvih nema.

Osim stručnih pogrešaka, Hajdukovo vodstvo napravilo je i veliku psihološku pogrešku. Euforično predstavljanje Perišića i Brekala uoči derbija s Rijekom bila je početnička pogreška u smislu mentalne pripreme i održanja dobre atmosfere u svlačionici.

Izgledalo je to i zvučalo kao da se oštri ražanj, a zec ne da nije još ulovljen, već luta negdje na vrhu Dinare. Klasično samoranjavanje, pucanje u vlastita koljena. Nije to popovanje, pametovanje poslije bitke, to su odmah mnogi zaključili, pa čak i neki ljudi na Poljudu. Naravno, potiho i bez galame. Nije bilo baš preporučljivo o tome javno pričati. No već tu se moglo nazrijeti da Hajduk juri u provaliju.

Hajduk je odavno izgubio gard prvaka

Rijeka je, primjerice radila posve drukčije, bolje, samozatajnije, zrelije… I to s puno manje novca. Rezultati se jasno vide, no ostvarenje sna još je daleko. Riječani moraju izdržati nalet probuđenog Dinama, a to neće biti nimalo lako.

Srce prvaka i šampionski gard Modrih nikada ne treba podcijeniti, iako ne izgledaju bogzna kako dobro, zapravo dugo nisu bili lošiji. Riječanima su mnogo put zadrhtale noge pred Modrima, no pamte i sezonu u kojoj su pokazali da ih ipak mogu srušiti.

To im je jako bitna spoznaja jer kolektivno pamćenje, psihologija i tradicija igraju važnu ulogu u nogometu. Ako ne vjerujete, pitajte Splićane. Hajduk je odavno izgubio gard prvaka. Teško ga se stiče, a još teže vraća.

Splićani u začaranom krugu

Problemi splitskog kluba poprimaju neke metafizičke dimenzije. Djeluje poput izgubljenog slučaja. Ako se već godinama i desetljećima događaju slične stvari, to prelazi u sociopsihologiju. Znate onu definiciju: ako se stalno ponavljaju iste pogreške…

Uglavnom, sve skupa je teško objašnjivo, a još je teže nešto novo napisati. U slučaju Hajduka deja vu ide na najjače. Podsjeća na Beskrajni dan. Holivudski filmovi obično završavaju happyendom, ali svi znamo da u realitetu to ide „malo“ drukčije. Hajduk je postao baš kao začarani krug.