Prošle sezone sve je vuklo, ne baš na bajku, ali na jednu lijepu priču West Ham Uniteda. Nokauti engleskih velikana i dobri rezultati u cijeloj sezoni pod vodstvom Slavena Bilića završili su emotivnim oproštajem od Boleyn Grounda te kraj jedne ere legendarnog radničkog kluba iz istočnog Londona.
Romantičari su se zgražali odlaskom na Londonski stadion (nekad olimpijski), ali navijači su bili svjesni kako klub mora evoluirati ukoliko želi nešto više. No prelazak na novi stadion prolazi u sasvim suprotnoj atmosferi od one s kraja prošle sezone. Nije se lako naviknuti na novi dom, a klubu u korist ne ide i sve ostalo što se trenutno događa.
I rezultati su dio ove priče iako nisu ključni. Svlačionicu su posljednjih tjedana poharale brojne ozljede ključnih igrača (Payet, Creswell, Ayew, Feghouli, Lanzini, Carroll, Ogbona...) pa Bilić ima nešto kredita zbog toga. Nakon pobjede na startu prvenstva u preostale tri utakmice West Ham je doživio tri poraza. Ovaj subotnji dogodio se nakon vodstva 2:0 pred punim Londonskim stadionom. Kao da su Bilićevi nogometaši, pa i on sam, doživjeli pomračenje jer kako drukčije objasniti preokret Watforda i njihova četiri gola.
No više od rezultata čelnike Hammersa brine stanje s navijačima. Oni nikad nisu bili 'cvijeće', no zabrinjavaju incidenti koji su se dogodili na domaćim utakmicama protiv Astre, Bournemoutha i sada Watforda. Neki agresivni navijači već su na nakon prve dvije utakmice dobili doživotne zabrane dolaska na stadion, a u subotu je stvar izmakla kontroli.
Tučnjave i optužbe
Dogodilo se nekoliko međusobnih tučnjava, kao i onih s redarima i gostujućim navijačima iz zapadnog Londona. Navijači su podijeljeni jer žale se i oni mirniji i oni vatreniji. Klub pak prstom upire u upravitelja stadiona jer u ugovoru oni moraju plaćati prisutnost organa reda, piše ugledni Guardian.
Redari u subotu nisu mogli smiriti manje nerede, a policijska intervencija čekala se punih 15 minuta. Da je stvar otišla dalje, moglo je biti dosta žrtava. Naročito zato što na novom stadionu nema jasne odijeljenog obiteljskog sektora od onog s najžešćim navijačima kao što je to bilo na Upton Parku.
U klub tvrde da taj sektor postoji te da žele osigurati užitak gledanja utakmice svim svojim navijačima, ali istovremeno priznaju kako rade na tome da odvoje različite skupine navijača. Problem je nastao jer je na stadionu od 57 tisuća mjesta velik broj onih koji su novi vlasnici sezonskih ulaznica, a među njima su i oni koji utakmicu žele gledati dok stoje i navijaju te drugi koji vole sjediti tijekom susreta.
Slijedi preseljenje dijela vlasnika godišnjih ulaznica
Strasti su se razbuktale kad su redari htjeli prisiliti mnoge da sjednu. Mnogi su se pobunili, neki otkazivanjem poslušnosti i divljanjem, neki na društvenim mrežama koje su prepune kritika na račun kluba. Ljudi iz West Hama za sve pak optužuju upravitelja stadiona koji je zadužen za redarsku službu koja je po njima loša i malobrojna.
Na redare odnosno stjuarde (nisu klasični razbijači kao kod nas već ljudi čija je zadaća da se na stadionu osjećate ugodno) žale se i brojni navijači koji smatraju da mnogi od 700 pripadnika stadionskog osoblja nema nikakvog iskustva u kontroliranju navijačkih masa.
Loši rezultati momčadi Slavena Bilića i porođajne muke nakon preseljenja na novi stadion nije ono što su od ove sezone očekivali i klub i navijači. Sigurno da vlasnici nisu nimalo sretni zbog samo tri osvojena boda u prva četiri kola, no još ih više brine navijačka pobuna. Na Biliću je da podigne momčad, a na klubu da napravi reda među 57 tisuća gledatelja na Londonskom stadionu koji će očito doživjeti svojevrsno humano preseljenje navijača s pojedinim tribina.
