SuperDepor slavi 30 rođendan. Na današnji dan prije točno 30 godina Deportivo iz La Corune bio je na vrhu španjolske elitne lige i gostovao je u Madridu kod Reala.
U toj sezoni udarni su temelji momčadi koja je gotovo kroz cijele 90-e i početkom 2000-ih bila strah i trepet u Španjolskoj, a bogme i u Europi. Desetljećima prije toga Deportivo je bio yo-yo klub. Pola klupske povijesti bio je izvan elitne španjolske lige, a još u 80-im levitirao je između druge i treće lige. Godine 1987. spasio se u zadnji trenutak od ispadanja u treću ligu, a nakon toga kreće lagani uspon sada već kultnog galicijskog kluba, koji je dobio raketni pogon početkom 90-ih.
30 godina od stvaranja SuperDepora
Malo tko je mogao zamisliti 1991., kada se Depor vratio u elitnu španjolsku ligu nakon gotovo dva desetljeća izbivanja, da će vrlo brzo stati uz bok divovima španjolskog nogometa. Sljedeće sezone spasio se ispadanja u dramatičnoj majstorici s Betisom, a onda su kockice posložene i krenuo je vrtoglavi uspon.
Na Riazor su stigli velikani poput Bebeta, Maura Silve, Aldana, Nanda... I fešta je mogla početi: trijumf u lokalnom derbiju protiv Celte prometnuo se Depor na vrh ljestvice. U 5. kolu pao je veliki Real Madrid, i to na čudesan način jer je Real poveo 2:0 i na kraju izgubio 3:2, a u 7. kolu je na Riazoru pala i Barcelona, tada aktualni prvak Europe (1:0). U 11. kolu Depor je izgubio vodeće mjesto nakon što je izgubio od Atletica, a na vrh se vratio u 20. kolu nakon što je do tada vodeća Barca poražena u El Clasicu.
I tako su bili na vrhu ljestvice sve do 24. kola kada su Galicijci gostovali na Santiago Bernabeuu. Na današnji dan, 27. veljače, obilježava se 30. obljetnica te velike utakmice koja simbolizira stvaranje SuperDepora. Ako je se itko dobro sjeća, onda je to Claudio Barragan. Postigao je pogodak za vodstvo Depora, a onda je dobio crveni karton i Real je do kraja utakmice imao igrača više.
"Iskrsnule su se neke okolnosti koje su nam naštetile. Kad izađeš na Realov teren, znaš što se može dogoditi. Istina je da je moje isključenje bilo malo djetinjasto. Pao sam na zemlju i srušio Luisa Enriquea. Dobio sam drugi žuti karton i morao sam u svlačionicu. Htjeli su nas razbiti jer smo ih pobijedili u prvom kolu, a uz to su nam mogli oduzeti vodeću poziciju", prisjeća se Barragan u razgovoru za Marcu.
Đukić tragičar dva puta
Da sve bude dramatičnije, kod 1:1 Buyo je obranio jedanaesterac Miroslavu Đukiću, koji godinu dana poslije postao još veći tragičar nakon što je u zadnjem kolu protiv Valencije promašio jedanaesterac u finišu utakmice, a koji bi Deporu donio prvi naslov prvaka. Kada je Michel u završnici utakmice postigao sjajan pogodak za 2:1 i pobjedu Reala, bilo je jasno da je Depor propustio veliku šansu da se odvoji na ljestvici i krene prema naslovu prvaka još te 1993.
Ipak je ta utakmica važna jer su stvoreni obrisi velike momčadi. Galicijci su ostali u igri za titulu, no u posljednjem kolu se ipak odlučivalo između Reala i Barcelone. Madriđani su nakon još jednog šoka na Tenerifima opet darovali naslov Kataloncima, a Depor je završio na četvrtom mjestu s četiri boda manje od prvaka.
Fran, poznatiji i kao vječni kapetan Depora, objašnjava da se klub i momčad nisu snašli u novoj ulozi:
"Naš procvat je bio toliko brutalan da nas je zatekao napola nespremne. Klub je godinama bio daleko od elitne lige, a kada smo u nju ušli, borili smo se za ostanak. I onda odjednom zasjednete na prvo mjesto i držite ga tako dugo. U početku smo mislili da će to biti samo kratkoročan bljesak, a trajalo je mjesecima. Ni najveći optimisti nisu mogli zamisliti takav scenarij. Mogli smo već tada biti prvaci, ali nismo imali iskustva, a trebalo smo i malo kvalitetniju klupu kako bismo izdržali bitku s divovima.“
Otvorilo se osvajanjem Kupa kralja
Sljedeće sezone Depor je izgubio naslov prvaka praktički u zadnjim sekundama sezone. Đukić nije realizirao taj čuveni jedanaesterac protiv Valencije, što je bio golemi udarac za momčad, klub i cijeli grad.
“Neka nam Bog konačno podari malo sreće”, zavapio je tada Arsenio Iglesias, iskusni trener Depora, glavni arhitekt uspjeha galicijskog kluba na početku 90-ih.
"Svi smo mislili da ćemo jako teško imati još jednu takvu šansu, ali godinu dana kasnije osvojili smo Kup kralja. Alfredo Santaelena bio mi je cimer. Rekao sam mu da mi duguje pogodak u finalu. I upravo je on zabio pobjednički gol ”, prisjeća se Barragana finalne utakmice na Bernabeuu, i to baš protiv Valencije koja je u prethodnoj sezoni spriječila Depor da osvoji naslov prvaka. Bila je to slatka osveta Galicijaca.
To finale je poznato po tome što je utakmica prekinuta u 79. minuti zbog nevremena kod rezultata 1:1. Strijelci su bili Manjarin i Predrag Mijatović. Nastavak se igrao tri dana poslije i Alfredo je u 81. minuti postigao pobjednički pogodak za prvi Deporov veliki trofej.
Međutim, Kup kralja ipak je bio utješna nagrada. Cijela La Coruna još je oplakivala propuštene šanse za osvajanje prvenstva. Okretni predsjednik Augusto Cesar Lendoiro i njegovi suradnici nastavili su vjerovati i predano raditi. Konačna nagrada stigla je 2000. godine. Deportivo je postao tek deveti klub u Španjolskoj koji se može podičiti naslovom prvaka države. U toj momčadi igrao je cijeli niz sjajnih igrača.
Mauro Silva i Bebeto
Jedna od najvećih uzdanica SuperDepora bio je brazilski reprezentativac Mauro Silva. Proveo je čak 13 godina na Riazoru. Iako su ga tražili mnogi veliki klubovi, u La Coruni osjećao se sretnim. U galicijskom gradu na obali Atlantskog oceana rođena su mu i djeca, a posvetili su mu čak i ulicu.
"Napravili smo sjajne stvari. Za mene je tajna nogometa u intenzitetu i volji, a mi bio smo jeli travu kada bismo istrčali na teren. Naravno da je tehnika važna, kao kvaliteta igrača, ali najbolji pojedinci ne čine uvijek najbolju momčad“, kaže Silva, koji je bio i ostao veliki prijatelj sa svojim sunarodnjakom i suigračem u Deporu i brazilskoj reprezentaciji Bebetom.
"S njim sam proveo neke od najsretnijih trenutaka u životu, kako u Deportivu tako i u brazilskoj reprezentaciji, s kojom smo osvojili naslov svjetskih prvaka. On je nevjerojatna osoba, ima najveće srce koje sam vidio u nogometnom svijetu", kazuje slavni brazilski veznjak, kojeg je krasila velika fizička snaga, ali popraćena zavidnim tehničkih mogućnostima.
Zanimljiva je priča kako su Bebeto i Silva dospjeli u Depor, na početku 90-ih mali španjolski klub, ali s velikim ambicijama njihova okretnog i spretnog predsjednika. U prvoj sezoni povratka u elitnu ligu, Depor se jedva spasio ispadanja. Lendoiru je bilo jasno da mora ozbiljno pojačati momčad ako se žele stabilizirati u La Ligi, a kamoli ako žele nešto više.
"Danas bi vrijedili stotinu milijuna svaki"
Stoga je odlučio otići osobno u Brazil i potpisati dvojicu klasnih igrača koji će donijeti puno višu kvalitetu izvedbe. Iz današnje perspektive ta se operacija čini jako teškom, skoro nemogućom misijom. Kako će klub poput Depora u brzopoteznom zahvatu doći do takva dva igrača, za koje se unaprijed može reći da će biti velika pojačanja?
"Morao sam sjesti u zrakoplov i osobno otputovati u Brazil jer je Bebeto bio odlučan otići u Borussiju Dortmund. Nije se imalo vremena za neko veliko razmišljanje. Puno sam riskirao jer je sve moglo lako pasti u vodu. Da ga nisam uspio dovesti, cijela Španjolska bi zbijala šale na moj račun. Svi bi govorili da sam otišao u Brazil kako bi tulumario i hvatao ženske. Bilo mi je potrebno čudo i Bog mi je pomogao. Znao sam biti uvjerljiv, uspio sam nagovoriti Bebeta, ali to je bilo tek pola posla jer sam morao uvjeriti i njegovu suprugu da je to najbolji izbor za njih kao obitelj“, prisjeća se Lendoiro.
„Daleko jednostavnije bilo mi je potpisati ugovor s Maurom Silvom. Ozlijedio se i iznesen je na nosilima. Ja sam iskoristio šansu i u tom trenutku ponudio sam mu ugovor, a da ga nisam ni pitao o kakvoj je ozljedi riječ“, kazuje predsjednik koji je bio na čelu Depor između 1988. i 2014.
Cijena nije bila baš prava sitnica za to doba, ali već tada za neke igrače plaćale su se daleko veće odštete.
"Za svakog sam platio oko dva i pol milijuna dolara, uključujući menadžerske provizije. Bio je to pravi dar s neba. Budući da je za Casemira, s 30 godina na leđima, plaćeno 80 milijuna eura, računam da bi Mauro Silva s 24 godine danas vrijedio oko 100, a Bebeto, sjajni strijelac s 27 godina, još 100 milijuna."
Igraju treću ligu i imaju 25 tisuća pretplatnika
Mauro Silva doveden je iz omanjeg brazilskog kluba Bragantina, dok je Bebeto igrao u velikoj Vasco da Gami. Već u prvoj sezoni u Deporu Bebeto je pokazao o kakvom se napadaču radi. Postigao je 29 golova i bio je najbolji strijelac lige. Dalje je povijest.
Depor je posljednjih godina daleko od starog sjaja. Još prije desetak godina upao je u financijske probleme i trenutačno je tek trećeligaš. Je li moguć novi uspon kluba s Riazora, u kojem je nekoć igrala cijela plejada svjetskih asova?
"Bez sumnje, ali da bi se takvo što dogodilo, morate si postaviti cilj i riskirati. Sada je puno lakše zbog sustava raspodjele televizijskih prihoda. Kad smo osvojili La Ligu i bili u Ligi prvaka pet godina zaredom, dobivali smo 20 milijuna eura, a Real i Barca oko 150. Danas da smo 1., 2. ili 3. bili bismo blizu 150 milijuna, a Real i Barca imali bi tek nešto više”, objašnjava Lendoiro.
U La Coruni poručuju da će se uskoro vratiti na veliku scenu. Cilj im je što prije vratiti se u Segundu, a onda napasti i La Ligu. Deportivo je klub značajne tradicije, osnovan je prije 117 godina. Osvojio je jedno prvenstvo, dva Kupa kralja i tri španjolska Superkupa, a igrao je i u polufinalu Lige prvaka te u dva četvrtfinala, no Europu nije okusio od 2009. kada je prošao skupinu Kupa Uefe. Što je najvažnije, Depor ima odanu vojsku navijača. Iako je u trećoj ligi, bilježi 25 tisuća pretplatnika.
