Hrvatska rukometna reprezentacija 2016. godinu može podijeliti na dva dijela, od kojih je onaj prvi dio donio neočekivani rezultat u obliku nove medalje da bi u drugom, znatno važnijem, doživjeli neuspjeh.
Od 15. do 31. siječnja u Poljskoj se održalo 12. Europsko prvenstvo rukometaša, na koje su Kauboji ispraćeni skromno, bez pompoznih najava.
Poraz u skupini od Norveške (unatoč pobjedama nad Bjelorusijom i Islandom) značio je da će biti izuzetno teško plasirati se u polufinale, kako zbog dva izgubljena boda koje su umjesto naših u drugi krug prenijeli norveški rukometaši, tako i zbog činjenice da je skupina s kojom se Hrvatska križala donijela dva super teška protivnika. Poslije rutinske pobjede nad Makedonijom stiglo je prizemljenje i visoki poraz od Francuske, nakon kojeg su samo matematički izgledi vodili u borbu za medalje.
Dogodilo se ono što se događa "jednom u 100 godina"
Trebalo se poklopiti da Norveška pobijedi Francusku, a onda i Hrvatska domaćina Poljsku s minimalno 11 razlike kako bi se zatvorio krug od tri reprezentacije po šest bodova (Hrvatska, Francuska, Norveška) u kojem bi naši bili najbolji. I dogodilo se čudo u Krakowu gdje je Poljska torpedirana s 14 razlike u jednom od najvećih povrataka u povijesti rukometa.
Iako u ovakvim epskim dvobojima nije fer isticati pojedince, ipak treba reći kako su bolji od ostalih u toj junačkoj pobjedi bili Ivan Stevanović (s 13 obrana ubio svaku nadu Poljacima) i Manuel Štrlek, koji je postigao čak 11 golova.
Ta utakmica ostala je highlight cijele smotre iz hrvatske perspektive. U polufinalu su Španjolci bili bolji i otišli u boj za zlato, a Hrvatska je dočekala priliku da se revanšira Norvežanima i uzme brončanu medalju.
Polufinale konstanta, europsko zlato i dalje san
Ukupno je to 13. medalja za Hrvatsku na velikim natjecanjima, a peta na europskim prvenstvima (srebra 2008. i 2010., bronce 1994., 2012. i 2016.). Hrvatski rukometaši su dva puta bili olimpijski pobjednici (1996., 2004.), jednom svjetski prvaci (2003.), a tri puta osvajači zlata na Mediteranskim igrama (1993., 1997., 2001.). U bogatoj kolekciji medalja nedostaje tek europsko zlato, no nažalost niti u 12. nastupu na europskim smotrama nisu otišli do kraja. Bilo je to čak 17. polufinale hrvatskih rukometaša na velikim natjecanjima, ali i osmi poraz pri čemu peti zaredom. Bilo je to i treće uzastopno polufinale na europskim prvenstvima koje smo izgubili.
Za razliku od ostalih godina kada Kauboje gledamo u akciji isključivo u drugoj polovici siječnja, ova je ipak bila olimpijska, a s obzirom da su plasman u Rio de Janeiro iz Poljske izborili samo prvaci Nijemci, Hrvatska je morala na kvalifikacijski turnir u danski Herning, gdje su osim domaćina protivnici bili Bahrein i Norveška.
Realnost je bila da će o putniku za Rio odlučivati zadnja utakmica. Poraz od Danske u prvom kolu nikog nije iznenadio, kao ni uvjerljiva pobjeda protiv Bahreina. U izravnom okršaju za plasman u Rio borile su se trećeg dana turnira Hrvatska i Norveška, kojoj je i neriješen rezultat odgovarao jer je dan ranije remizirala s Danskom.
Umjesto stresne utakmice na kakvu su nas Kauboji navikli, vidjeli smo spektakl i pravi uragan koji je pomeo Norvešku. Pojavio se, u još boljem izdanju nego protiv Poljske na EP-u, fenomenalni Ivan Stevanović i upisao nevjerojatnih 12 obrana samo u prvom poluvremenu. Ukupno ih je imao 17, za siguran odlazak u Rio.
Pobijedili kasnije finaliste pa doživjeli šok
Olimpijski turnir zbog svog nepromijenjenog formata dugi niz godina natjecanje je na kojem svi sudionici imaju jednu utakmicu - četvrtfinalnu - koja je važnija od bilo koje druge jer poslije nje nema popravka.
Stoga i nije tako dramatično tretiran visoki poraz od Katara na startu Igara. Jedva je iščupana pobjeda protiv Argentine u drugom kolu, a činilo se da se Hrvatska napokon zahuktala nakon dva velika uzastopna skalpa - Danske i Francuske, inače reprezentacija koje su kasnije igrale u finalu. S ogromnih +15 u zadnjem kolu arhiviran je Tunis za potvrdu broja jedan u skupini i meč s četvrtoplasiranom reprezenatacijom iz grupe B - Poljskom.
Poljaci su ušli u utakmicu silno motivirani sa željom da se osvete za nokaut u Krakowu. Okrenuli su dvoboj na svoju stranu velikom serijom u drugoj polovici prvog poluvremena i čuvali veliku prednost. Hrvatski vratari nisu uspjeli pokrpati sve rupe u obrani u kojoj je curilo na sve strane. U egal završnici više živaca i mirnoće imali su Poljaci i Hrvatska se vratila kući.
Svjetsko prvenstvo - Babićevo "biti ili ne biti"
Izbornik Željko Babić pošteno je nakon utakmice priznao: "Ja sam kriv jer sam pogrešno pripremio utakmicu."
Kad je pritisak na njega ipak malo splasnuo, nakon nekoliko tjedana Babić je podnio ostavku, ali je Hrvatski rukometni savez stao iza njega. Koordinator muških selekcija Ivano Balić poslao je poruku da čvrsto podupiru Babića i on i Savez te da izbornik ima odriješene ruke u sastavljanju reprezentacije.
Vrlo brzo izašlo je na vidjelo što to zapravo znači. Nekim igračima Babić se zahvalio, a uskoro ćemo se moći i uvjeriti kako izgleda "nova Hrvatska". Svjetsko prvenstvo u Francuskoj je pred vratima...
