Prije odlaska na SP u Dohu Hrvatska je slovila kao jedan od favorita za medalju. Kako i ne bi kad u svojim redovima ima trenutno najboljeg srednjeg vanjskog na svijetu i krila kojima se rijetko tko može pohvaliti. Natjecanje po skupinama smo uspješno apsolvirali, čak i dvije utakmice imali priliku odmarati najbolje igrače. I onda nas je još ždrijeb pomazio ne dodijelivši nam do samog finala ni jednu od tri najozbiljnije reprezentacije.
Tri vijesti o kojima se priča
Goluža: Poljaci su imali više sreće, što da kažem...
Igrači tužni, utučeni i razočarani: 'Treba se oporaviti od ovoga, teško nam je'
FOTO Šok za Hrvatsku: Poljskoj drama i polufinale SP-a!
Kako smo mi to iskoristili? Odigrali smo najgori napad u posljednjih nekoliko godina i na postavljenu obranu izgledali kao da smo se skupili prije dva dana. Ni krila nisu previše dolazila do izražaja, jer smo nekako došli do zaključka da trebamo što više igrati kroz sredinu. Pad je bio bolan…
Već protiv Brazila u osmini finala se vidjelo da to nije Hrvatska s prijašnjih prvenstava, da se previše igra individualno u napadu i ne koriste se naša najjača oružja – kontre i krila. Nažalost, sličan scenarij i protiv Poljske. Mlitav ulazak u utakmicu, prihvaćanje protivničkog ritma i nedovoljno brz protok lopte išli su na poljski mlin. Sve što je njima odgovaralo, mi smo igrali, a opcija B u slučaju da nam protivnik zaustavi kontru ostala je u hotelskoj sobi.
Slavko Goluža još jednom nije uspio pripremiti momčad za protivničku igru, kao da se protivnike uopće nije skautiralo. Ili ako je, onda netko definitivno ne zna što radi. Konstantno smo težili nekim individualnim rješenjima, jedno vrijeme nas je vukao Duvnjak, ali jednostavno nismo imali igru kojom bi dotukli Poljake. Oni su odigrali mudro, strpljivo i što je najvažnije – odlučnije od nas.
Nije da igrači nisu htjeli nego su ostali zarobljeni u izborničkim zamislima koje su se ponovno pokazale pogrešnima. Goluža je, naime, najavio kako ćemo protiv Poljske gledati najbolju Hrvatsku dosad, a mi smo gledali još gore izdanje nego protiv Brazila.
Najavljivali smo da u svojim redovima imamo sve najbolje što Hrvatska ima u ovom trenutku. I u to su mogli povjerovati samo rukometni analfabeti. Renato Sulić je među najbolji pivotima Lige prvaka, Drago Vuković nam odjednom više ne treba, a Ivano Balić je na tribinama kao gledatelj. I s njima smo se ponijeli kao njihovim prethodnicima Metličićem i Džombom. Eto, po stoti put smo pomladili momčad i treba nam vremena, a igra i rezultati iz natjecanje u natjecanje sve gori. I naravno da najveću odgovornost snose katastrofalni Goluža i onaj tko ga je postavio na to mjesto.
Biti izbornikom puno je više od čistog moraliziranja i pronalaženja alibija u trenucima dok imaš jednu od najboljih reprezentacija svijeta, igrače kakve mnogi mogu samo sanjati. Goluža je uspio od njih napraviti bezidejne Kauboje koji u određenim trenucima ni sami nisu znali što na terenu. Izbornik koji nije znao promijeniti ritam, probuditi igrače ili osim obrane pokazati još kakvo rukometno znanje. S takvim vođenjem bolje nismo ni mogli…
