Jedna lijepa i uspješna priča došla je kraju. Nakon šest godina Slaven Bilić napušta klupu hrvatske reprezentacije. Jesu li ova posljednja dva dana možda i najemotivnija na tom dugotrajnom putu?
Tri vijesti o kojima se priča
„Jesu zbog rastanka, ali opet, o tom rastanku se znalo. Bilo je puno emotivnih trenutaka, u biti svaki dan, jer mi smo takva nacija. Izbornički posao nije običan posao, on je prepun emocija... Ako moram reći u jednoj rečenici, onda je ovaj trenutak apsolutno zadovoljstvo, s isključivo pozitivnim emocijama.“
Kako je protekao rastanak s igračima, odnosno jučerašnji oproštaj u Warki?
„Najnormalnije. Ja volim obraćati pažnju na govore, bilo motivacijske ili taktičke, dva dana prije utakmice, dan prije... Na to se pripremamo, istina. No ovo je bio najkraći mogući rastanak, jer ne volim te situacije. Zahvalio sam se momčadi, poručio da ću uvijek biti tu ako će nešto trebati i to je to.“
Hrvatska nije prošla skupinu, ali Hrvatska je doista ostavila odličan dojam na Europskom prvenstvu. Već ste kazali kako ovo smatrate osobnim podbačajem, međutim nikada se još u našoj nogometnoj povijesti nije dogodilo da ispadnemo u grupnoj fazi, a da komentari budu toliko pozitivni...
„Istina, to stoji, ako postoji način za ispasti, onda nema boljeg načina. Iako nam je srce puno, ja se ne mogu pomiriti s ispadanjem. One najave sa samog početka, ja sam tako stvarno mislio, a i sami igrači. Koliko god je nekima to bilo čudno, mi smo zaista išli osvojiti Euro. I posebno nam je žao, jer pokazali smo i imamo 'dokaz' da to nisu bile prazne priče. Igrali smo u teškoj grupi, s dvije reprezentacije koje su među glavnim favoritima turnira, a stvarno smo bili u najmanju ruku ravnopravni, ako ne i bolji. Imali smo 'meč loptu', i protiv Španjolaca, morali smo dati gol. Ali ne zamjeram nikome ništa, kamoli ne Raketi. Pa čovjek je odigrao jedan fenomenalni turnir, u konačnici treba doći kao zadnji vezni protiv Španjolaca u njihov peterac i imati zicer. No činjenica je, takvu situaciju sa Španjolcima ne smiješ propustiti.“
Je li nam nedostajao taj faktor sreće i zamjerate li što sucu Starku?
„Sad mu ne zamjeram ništa, i on je čovjek. K tome, meni je vrlo simpatičan, jedan drag sudac. Dosta ljude gledam po crtama lica, po pogledu i mislim da je dobar čovjek. Ali točno, oštetio nas je, i to previše, baš 'muški'. Nije da smo mi subjektivni, isto kaže i cijela Europa. No i dalje vjerujem da je ljudski pogriješio, da jednostavno nije vidio ili nije vidio dovoljno da sankcionira Španjolce kaznenim udarcem.“
Šest godina je dugi period, bilo je krasnih trenutaka, ali i onih manje lijepih. Kad bi sada podvukao crtu, što bi Slaven Bilić izdvojio kao najljepši trenutak, a koji kao najteži?
„Svaka pobjeda je lijepa i ne bi gledao kad mi je bilo najljepše, a kad najgore. Svih ovih šest godina je bilo potpuno zadovoljstvo, a sve pobjede, posebice one velike su pružale 'strašan' osjećaj. Recimo ona Njemačka, gdje nismo samo pobijedili, nego i osigurali četvrtfinale Eura. Zatim Turska u Istanbulu i Zagrebu, pa evo ova pobjeda protiv Irske, utakmica s Italijom... Bilo je i teških trenutaka, naravno, no to shvaćam kao dio posla. Reći ću dva negativna trenutka: prvo kad su Ukrajinci pobijedili Englesku, a mi ostali bez Svjetskog prvenstva i potom išli na onaj put u Kazahstan, od pet dana... Nakon toga, mislim da je to stvarno bio Bog, nekako sam se 'posložio' i postao tako čvrst, da mi pobjeda nikad neće 'prebaciti pamet', niti će me poraz demoralizirati na način da izgubim vjeru u sebe. Bile su dvije godine izuzetno teške, nećemo se lagati. Javnost nas je stiskala, i ne samo nas, nego i HNS. Kvalifikacije su bile mučne, ali držali smo se, i ja osobno i svi kao grupa. I onda je došla Turska, koja nas je dodatno učvrstila, cijelu momčad i nas u stručnom stožeru. Ne samo jer smo se plasirali na Euro, nego što smo to napravili protiv Turske, na jedan fantastičan način. Tom pobjedom nismo 'ostarili' kao skupina, nego u smislu da smo postali mudriji i pametniji. To su dva momenta, pogotovo onaj prvi, koji je dokazao onu staru poslovicu da što te ne ubije, to te ojača. Problem je dok to traje, ali ako se izdrži, onda je to neprocjenjivo. Nema te škole ili pobjede koja te može izgraditi kao jedna negativna situacija..."
Bilić odlazi, ali ostavlja vrlo dobro posložene stvari u reprezentaciji. Štoviše, ovako sa strane, doima se kako nijedan izbornik svom nasljedniku dosad nije ostavio bolju situaciju. Svi igrači koji su bili u Poljskoj, eventualno s izuzetkom Šimunića, nastavljaju svoju reprezentativnu karijeru...
„To je jedan od razloga zašto našem radu dajem visoku ocjenu. Mi ostavljamo momčad koja može samo napredovati i rasti, a tu ima i ovih mladih koji su bili u Poljskoj, no nisu dobili priliku. Ima ih još i boljih od njih... Novi izbornik imat će situaciju koja nije solidno posložena, nego posložena na način da Hrvatska može igrati sa Španjolcima, Talijanima i sličnim silama. Zato sam zadovoljan i ponosan na svoj stožer.“
Novi izbornik, praktički je 99% sigurno, bit će Igor Štimac. Što Bilić misli o tome?
„Igor i ja smo bivši suigrači. Ja ne krijem da nismo prijatelji, u smislu da idemo skupa na večere i družimo se. No, poštujemo se, popijemo zajedno kavu ako se vidimo... Mogu reći da tko god dođe, a izgleda kako će to biti on, želim mu svu sreću i bit ću najveći navijač Hrvatske. Očekuje ga težak posao, Štimca ili bilo koga drugoga. Već sam apelirao na medije da novom izborniku daju vremena, jer treba mu vremena. Kažu da ga nema, no to nije istina. Novom izborniku može se i mora dati vremena i mira. Jer to mu je nužno potrebno da bi ostvario svoje zamisli.“
Vaša legendarna generacija Vatrenih često je isticala kako je onaj poraz od Njemačke na Euru '96 bio svojevrsni 'okidač samopouzdanja' nakon kojeg ste shvatili koliko ste jaki i što ste na kraju 'naplatili' dvije godine kasnije u Francuskoj. Može li za ovu generaciju taj 'okidač' biti utakmica sa Španjolskom?
„Ja ne znam u potpunosti što je mojim igračima u glavi, ali dosta toga ipak znam. Ovo je malo drugačije... Recimo, po meni smo mi bili bolji 1996. godine nego 1998., i igrački i samom izvedbom na terenu. No, moguće da su neki igrači tek nakon tog poraza od Njemačke u Manchesteru shvatili da smo jaki. Imam dojam da ovaj put nije tako, mi smo znali da vrijedimo. Mi nismo nakon Španjolske shvatili da možemo, mi smo to znali prije i tijekom same utakmice, pa vidjeli ste kako se ona kretala. Nama su utakmicu sa Španjolskom završili Jelavić, Mandžukić, Eduardo, Perišić, Modrić, Rakitić, a još nam je desni bek bio Srna. Mi smo vjerovali da ih možemo pobijediti i istina kako će igrači sada možda biti još svjesniji svoje snage, ali vjerujte da smo to znali i prije Španjolske.“
Bilić će se nekoliko dana odmarati, no već u ponedjeljak leti za Moskvu, gdje ga čeka novi posao i veliki izazov u Lokomotivu.
„Ja sam totalno prazan emotivno, to sam rekao i Rusima. Ali opet, jedva čekam započeti s tim radom, svakodnevno... Ja sam više trener nego menadžer, volim raditi svaki dan, volim teren, volim biti sa svojim suradnicima. Klub ti daje puno veće mogućnosti rada, iako se i u reprezentaciji može napraviti puno. Hvala Lokomotivu što je dao šansu mojim suradnicima i meni osobno, klub je jako ambiciozan, idemo u super grad, veliku zemlju i jaku ligu. Bit će dobro, to je sigurno.“
Za kraj, može li se Slaven Bilić jednog dana zamisliti ponovo na klupi Hrvatske?
„Iskreno rečeno, čovjek se mijenja, ja ne znam što će biti za dvije ili pet godina. Čovjek svoje principe ne mijenja ili ne bi trebao. Ako moram odgovoriti, onda je to ne. Mislim da sam vodio Hrvatsku dovoljno dugo, taj posao te zaista troši, a želim probati raditi u klupskom nogometu, probati s time. Ali da se opet vidim na čelu Hrvatske za nekih desetak godina... Nikad ne reci nikad, ali samo iz pristojnosti i ljubavi prema domovini, to nije kategorički ne. A zapravo jest“, zaključio je Slaven Bilić.
Zadnjih šest godina bilo je lijepo i nakon svega mandat Slavena Bilića mora se ocijeniti pozitivnim. To su dokazale i silne emocije koje su proteklih dana iz Hrvatske 'odlazile' prema Poljskoj. Hvala Slavene!
Dragi navijači na Euru ili u domovini, šaljite nam svoje fotografije navijanja, slavlja i podrške hrvatskoj reprezentaciji na moj.report@novatv.hr. Najbolje ćemo objaviti na našem portalu.
