Nikad u povijesti se nije dogodilo da jedna momčad iz doigravanja izbaci dva glavna favorita za naslov u dvije serije zaredom. I još će puno toga biti potrebno da bi se to dogodilo. No, više nitko sa sigurnošću ne može reći kako Oklahoma City Thunder nije u stanju pobijediti svakoga u seriji na četiri pobjede. Ili kako ne može izvesti još pokoje čudo kojim bi uzdrmalo i najveće skeptike. Ne nakon još jedne rezolutne predstave, ne potpuno impresivne, ali dovoljno dobre da se upali alarm za uzbunu u redovima aktualnih prvaka.
Krv je namirisana po drugi put. Slična stvar se dogodila Spursima, koji su Thunderu očitali lekciju u prvoj utakmici polufinala, a zatim pobjedom u gostima poveli 2:1 u seriji. Kasnije se ispostavilo da to nije bilo ni izdaleka gotovo. Dapače, tri pobjede u nizu protiv San Antonija bile su jasna poruka. Momčad koja je igrala veliko finale još 2012. godine, a s dva od pet najboljih igrača u ligi koji nisu ništa osvojili, itekako je gladna uspjeha. I počela je sazrijevati.
Ostali dosljedni za četvrti veliki trijumf u nizu
Uoči finala Zapada većina prognoza je govorila kako igrači Oklahome neće uzeti više od dvije pobjede. Ako i toliko. A oni već imaju jednu na svojem kontu. I ogromno samopouzdanje. Uspjeli su Warriorse izbaciti iz ritma i upisati četvrtu veliku pobjedu zaredom u doigravanju. Ostali su dosljedni svojem stilu igre iako nije sve funkcioniralo kako treba u prvom poluvremenu.
Najviše upitnika bilo je oko toga kako će se visoka petorka Thundera prilagoditi na 'small-ball' petorku Warriorsa, koja je već tri puta ove sezone pobijedila u njihovom međusobnom okršaju. Te kako će smanjiti broj izgubljenih lopti i zaustaviti šut za tri poena najbolje momčadi NBA lige. Nakon prvog poluvremena, sve je ličilo na još jednu reprizu iz regularnog dijela. No, Billy Donovan ostao je principijelan u tome da igra s dva visoka igrača nasuprot puno pokretljivije petorke Golden Statea. Unatoč tome što je Draymond Green to jako dobro koristio. Ali treća četvrtina pokazala je puni potencijal njegove momčadi.
Visina i atleticizam izašli na vidjelo
Od momenta kad je Westbrook 'eksplodirao' u napadu zabivši osobni rekord doigravanja u jednoj četvrtini te zaustavio Curryjevu fluidnost, stvari na parketu su se počele polako mijenjati. Warriorsi su sve više srljali jedan na jedan, uzimali teške šuteve i izgubili pokretljivost bez lopte koju su dotad imali, dok su Thunderova visina i atleticizam izašli na vidjelo. Oklahoma je svela na minimum broj izgubljenih lopti, a preko izvrsnog Adamsa i Ibake dolazila do drugih napada i predmoći u skoku. I nije imala briljantnu šutersku večer Kevina Duranta koji je u završnici utakmice promašio sedam šuteva zaredom.
Mogli bismo isto tako reći da su Warriorsi u zadnjoj četvrtini promašili gotovo sve što su šutnuli na koš, ali su i griješili nepotrebno gubeći lopte i uzimajući neizrađene šuteve. Neki potezi djelovali su previše nonšalantno i preriskantno za težinu utakmice. Doduše, takve stvari su im polazile za rukom veći dio sezone i za očekivati je da će to popraviti do idućeg dvoboja, ali morat će pokazati i veći 'spacing' i veću borbenost. Ako ništa drugo, Oklahoma će svojim žarom to izvući iz njih.
Warriorsi su i dalje favoriti, ali...
Bez obzira na sve, Warriorsi su i dalje favoriti te ne bi čudilo da brzo okrenu seriju u svoju korist. Oni su ti koji su šampionska momčad i koji su se znali vraćati i iz težih situacija. Ovo je samo početak, ali i mogući nagovještaj lude serije u kojoj bi moglo biti još svega. Oklahomina, a prvenstveno Westbrookova energija zasad donosi rezultate. Ukoliko on postane svjestan kako svaki napad može stvoriti višak i smanji 'divljanje' po terenu, Stephen Curry i društvo neće imati nimalo lak zadatak. Na koncu bi se sve moglo rješavati obranom i 'ničijim' loptama.
Kako je za Oklahomu očito bilo najbolje što doživjela prizemljenje u prvoj utakmici protiv Spursa, tako je ovo možda najbolje što se moglo dogoditi aktualnim prvacima. Za njih bi sve osim obrane naslova bio veliki neuspjeh, a do potencijalnog finala s Cavsima trebat će izvući maksimum. Morat će postati gladni i željni pobjeda kao da nikad nisu ni bili prvaci, jer Thunder će se bacati na glavu pa što bude.
I još nešto. Durant i Russell Westbrook nisu otišli s parketa uzdignutim rukama kao da su pokorili svijet, busali se u prsa i vikali iz sveg glasa. Pozdravili su se više poslovno, poput nekad Stocktona i Malonea, svjesni više nego ikad kako je ovo možda njihova zadnja zajednička prilika...
