Orlando je u fazi traženja identiteta i pokušaja razvoja mladih igrača, među kojima je i hrvatski košarkaš Mario Hezonja. Doduše, njihov potezi tijekom ljeta nisu potpuno razjasnili u kojem bi smjeru trebali ići. Jesu li momčad za doigravanje? Je li primarni cilj rekonstrukcija s pogledom u budućnost? Ili će, pak, pustiti da sezona krene pa onda odlučiti što i kako dalje...

U ovom trenutku momčad Franka Vogela teško može napraviti ozbiljan rezultat na Istoku, jedino ako cijela petorka bude imala povijesnu sezonu, u što je ipak teško vjerovati. Dolaskom Vogela iz Indiane očito je da će se najviše pažnje pridodavati obrani, no ipak ostaje puno upitnika.

Konfuzija u Orlandu

Vogel je već četvrti trener Magica u zadnje dvije godine i to sigurno nije dobro za kontinuitet. Svaki trener ima svoju viziju, a kad se tome pridodaju velike promjene u rosteru, onda je teško očekivati i kemiju. Sve to može biti poprilično konfuzno, a klub već neko vrijeme stagnira u post-Howard eri i izgledno je da će i petu sezonu u nizu ostati bez doigravanja.

U ovogodišnjoj rekonstrukciji momčadi složena je poprilično atletska visoka linija koja nudi bezbroj opcija. Što obrambenih, što napadačkih. Problem nastaje kako sve zadovoljiti minutažom, a pritom ne narušiti konfiguraciju petorke, jer svaki od četvorke Vučević, Gordon, Biyombo i Ibaka ima čime doprinijeti. Prema zasad viđenom, najviše će patiti Gordon, koji će morati igrati na neprirodnoj poziciji i time dodatno uzimati minute na 'trojici', primjerice, Hezonji. A to je grijeh naspram jednog i drugog.

Mario Hezonja u sezonu ulazi godinu dana iskusniji, ali s još uvijek dosta dječjih bolesti i poteškoća u obrani. Nakon dosad najbolje utakmice u predsezoni, jedan je dobar američki poznavatelj košarke napisao ''kako će se svaki igrač kojeg će Hezonja čuvati, osjećati poput Russella Westbrooka''. To nije ohrabrujući pokazatelj. Osobito kad se zna da Vogel većinu toga gradi na obrani.

Sve slabosti

Nažalost, Hezonja u predsezoni nije najbolje iskoristio ponuđenu minutažu. U većini slučajeva izostao je napadački učinak i gotovo je izvjesno da će njegova najveća konkurencija Francuz Evan Fournier pokriti rupu nastalu pomalo nejasnim puštanjem Victora Oladipa u Oklahomu. U Orlandu su procijenili kako Oladipo nije igrač koji bi jednog dana mogao postati 'franchise player', a upitan je i krajnji domet prvog playmakera Elfrida Paytona.

S Gordonom na 'trojici' i Paytonom na 'jedinici' Orlando je limitirao svoje šuterske mogućnosti, a Hezonja nije dovoljno spreman da preuzme veću rolu pa kao najbolja opcija ostaje Fournier. Koji je solidan, ali čije usluge Francuzi nisu trebali na nedavnim Igrama u Riju. Na bekovskim pozicijama Orlando još ima D.J. Augustina, C.J. Watsona i rekonvalescenta Jodiea Meeksa, dok će na krilnim pozicijama participirati Jeffe Green (također konkurencija Hezonji) i naš Damjan Rudež.

Gledajući roster, Orlando je napravio nadogradnju pod košem, ali oslabio vanjsku liniju. A jedan od njihovih najvećih problema posljednjih godina bio je nedostatak šuta. Ibaka, Meeks i Rudež će to malo popraviti, no u 'matchapu' s momčadima koje imaju odličnu obranu na perimetru, a opasne šutere, bit će izrazito teško.

Hezonja još uvijek misterija

Hezonja je prošle sezone šutirao 35 posto iza linije za tri poena od 192 pokušaja koje je uputio. Ove godine više bi do izražaja trebale doći njegove atletske sposobnosti. Morao bi biti agresivniji s loptom i napredovati u prodoru na koš. Ne smije svesti napadačku igru isključivo na čekanje u korneru i šutiranje trica. Također mora smanjiti broj izgubljenih lopti, pogotovo nakon 'pick and rolla'.

Pred njim je još puno vremena, ali greške od lani ne bi se smjele ponavljati u istoj mjeri. Nitko neće imati milosti prema njemu, a samo atraktivnim potezima neće daleko dogurati. Hezonja ima impresivne osobine te uz neke prilagodbe može brzo zasjati, ali mora biti potpuno predan radu. On je u ovom trenutku za Orlando još uvijek misterija.