Nije samo Mamić razočaran izvedbom svojih zvijezda. Na velikim mukama je i tek pridošli Branko Ivanković, koji se nije baš proslavio u debiju. Momčad mu je izgledala kao da bi se zadovoljila remijem. Sa što manje rizika. 'Modri' su u prvom dijelu kontrolirali igru, vidjela se razlika u kvaliteti, ali nastavak je ponudio potpuno drukčiju sliku u kojoj je prevagnulo hajdučko srce.
Tri vijesti o kojima se priča
>> Odbio milijune i postao junak derbija: A još lani nije smio ni trčati!
>> Mamić ušao u svlačionicu i vrijeđao igrače: Dao sam vam milijun eura, a vi ovako...
I Mamić i Ivanković istaknuli su jednu stvar – fanatizam. Dinamovi igrači su prozvani da se ne odnose dobro prema poslu, kako su bahati i nedostaje im požrtvovnosti za klub, ne shvaćajući kako preplaćeni igrači nikad neće moći više ginuti za momčad kao oni koji nemaju što za izgubiti.
U Dinamu se čude jer su ponovno izgubili jednu utakmicu u kojoj je nasuprot njih stajao kvalitetom lošiji protivnik. Kao protiv Austrije Beč. I opet im nije jasno kako je došlo do toga da najbolja momčad u Hrvatskoj ne može stvoriti pravu priliku protiv protivnika koji zna što hoće na terenu.
Mogu se u Maksimiru srditi i ljutiti na kojega god igrača hoće, ali oni su najmanje krivi za politiku kluba koja godinama sustavno pokušava sve opravdati skupim ulaganjima. Vizija stvaranja momčadi koja će svake godine biti prvak i igrati Ligu prvaka je ispravan put. Dapače, najveći san svakoga navijača.
Međutim, niti Dinamo više ima fanatičnu podršku na domaćem terenu niti igrače koji će ići glavom na kopačku. A upravo zbog toga je Hajduk pobijedio u derbiju. Kvalitetan i ambiciozan trener s vizijom igre, igrači iz omladinskog pogona i krcat stadion koji će uvijek napraviti čudesnu atmosferu. Sve ono što 'modrima' nedostaje. I sve ono što su nekoć imali.
Od kada su u Maksimiru zapuhali novi vjetrovi, na stadionu se zviždi nakon samo 15-ak minuta igre, dio navijača je preselio na utakmice Medveščaka, pojedini s grčem u želucu čekaju neka bolja vremena, a ostali više niti ne mogu na tribinu. Domaći igrači su sreću potražili u manjim sredinama, a preostali kojima je stalo do kluba utakmice najčešće prate s klupe za pričuve ili ispred malih ekrana.
Sukus svega je Dinamo bez fanatizma, trener koji se tome čudi, vjerujući kako je ovo škola i to se da naučiti te poluprazan i kazališni Maksimir (bez BBB-a) s predsjednikom koji to naziva najboljom atmosferom nakon Partizana i Celtica. Svi koji žive u uvjerenju kako je to dovoljno za očitati lekciju momčadima poput Austrije Beč, 'potući' se na Poljudu i dobiti aplauz navijača za pet kuna unatoč porazu, ponovno će doživjeti gorko prizemljenje.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
