Brescia i Bergamo, drugi i četvrti grad Lombardije, udaljeni svega 50-ak kilometara. Povezani zajedničkim podrijetlom u drevnom keltskom plemenu Cenomani, ovi gradovi ipak su tijekom povijesti razvili veliko rivalstvo. Bilo je tu raznih sporova, a jedan od najznačajnijih onaj je vezan uz Val Camonicu. Ponajveća dolina središnjih Alpa za vrijeme austrijske vladavine jednim je dijelom oteta Brescii i predana Bergamu. To bresciani nikada nisu zaboravili bergamaschima.

Teško je reći da u ovom konkretnom odnosu vlada ona balkanska ''neka susjedu crkne krava''. Brescia sa svojih 190.000 i Bergamo sa 120.000 stanovnika danas su ponajveći i vrlo razvijeni industrijski centri sjeverne Italije. I više je to borba i težnja biti boljim te uspješnijim od susjeda i rivala.

Una regione per fare, u prijevodu 'regija od akcije', tako glasi službeni moto Lombardije. Regija je to gdje su ljudi snalažljiviji, konkretniji, pa i radišniji od brojnih drugih dijelova Italije. Regija u kojoj postoji niz gradova i gradića u kojima se radi i živi kvalitetno, a metropolitanski Milano tu je da upotpuni i ponudi – sve ostalo.

Južnjačko ludilo hladnog sjevera

Brescia i Bergamo ipak su atipični po svojoj strasti i temperamentu, koja bi se prije mogla uspoređivati s jugom Italije nego ostatkom Lombardije. Nije stoga čudno da su ovi gradovi razvili i nogometno rivalstvo, te svoj derbi, u sjeni onog svjetski poznatog i glamuroznog – milanskog derbija.

Derbi Lombardije jedno je od najžešćih rivalstva nogometne Italije. I najmanje poznatih, barem onim mlađim generacijama. Što je i logično jer Brescia i Atalanta tijekom povijesti nisu imale previše značajnijih uspjeha.

Prvi derbi klubovi su odigrali u prvoj ligi sezone 1920./1921, a ostao je zapisan remi u Bergamu 1:1 te pobjeda Brescie na njezinu terenu 3:2. I danas se prepričava dvoboj s početka 90-ih, kada su gostujući navijači Atalante utrčali na travnjak stadiona Mario Rigamonti i sjurili se prema tribini domaćih. Želja im je bila vratiti transparent izgubljen od rivala u ranijim okršajima, a na njihovu akciju uslijedila je reakcija tifoza Brescie: također upadanje na teren koje je dovelo do potpunog kaosa i teških nereda.

U Bergamu ne podnose gotovo nikoga. Općenito u svijetu talijanskih ultrasa manje-više vrijedi ''contro tutti e contro tutto'' (protiv svih i protiv svakoga), no dok druge grupe imaju barem poneko međusobno prijateljstvo, Atalantina gaji dobro odnose tek s njemačkim Frankfurtom.

I oni su imali svoj tenk

Poseban trn u oku bergamaschima, osim Brescie, još su Roma i njezini navijači, što je malo teže objašnjiva priča. Jednom prilikom, u sklopu godišnjeg festivala posvećenog svom klubu, ultrasi Atalante na ulice Bergama izvukli su tenk. Koji je potom pregazio dva automobila u bijelo-plavim bojama Brescie i žuto-narančastim bojama Rome.

Početkom tisućljeća, derbi Lombardije također je pružao paklene bitke. Roberto Baggio, braća Filippini i golobradi mladić po imenu Andrea Pirlo kod Brescie, a pakleni napadački trojac Ventola - Doni - Ganz u redovima Atalante.

Carlo Mazzone, rođeni Rimljanin i ranije trener Rome, u to je doba vodio Bresciu. I nudio dvostruki razlog da bude persona non grata kod navijača Atalante. Krajem rujna 2001. gosti iz Bergama vodili su na Rigamontiju, a njihovi ultrasi konstantno vrijeđali Mazzonea i njegovo rimsko porijeklo.

Na prvi, fizički dojam čangrizavi i debeljuškasti starac, a zapravo karizmatičan, ponosan i jednako temperamentan, Mazzone je dočekao svoj trenutak. Roberto Baggio prvo je u 75. minuti smanjio, a onda u samom finišu kompletirao hat-trick za konačnih 3:3. Carletto Mazzone sjurio se prema gostujućoj tribini i gestikulirao u stilu ''eto vam ga''… Ostala je to jedna od upečatljivijih scena Serie A; vrlo brzo Calcio je počeo tonuti, a nisu mu pomogli ni neki novi treneri, čija su skupocjena odijela i tableti zamijenili trenirke i šilterice raznih mazzonea i cosmija.

Claudio Galimberti, zvan Bocia vjerojatno je najpoznatiji talijanskih ultras u posljednjih 20-ak godina. Taj okorjeli navijač Atalante možda nikada nije imao karakteristike biti ministrantom u crkvi, ali znalo mu se i svašta nepravedno pripisati, u jeku nesustavne i ''neartikulirane'' talijanske borbe s huliganizmom.

Nije mu nikako pomogla činjenica što stiže iz manje sredine (Bergamo je 36. talijanski grad po broju stanovnika), pa je Atalantin capo nerijetko bio idealna meta za isprobavanje novih talijanskih pendreka i zakona. Bocia je radi svog fair-playa i časti među ostalim talijanskim ultrasima zaradio iznimno poštovanje. Koliko su ga istodobno prezirali, toliko su ga i cijenili, što je dokazala i poruka navijača Brescie kada se našao na novom policijsko-pravosudnom udaru.

''Bocia, vjerni neprijatelju, nemoj odustati!''

Čekalo se 15 godina

Posljednji derbi u Serie A dva lokalna rivala odigrala su u sezoni 2004/2005. Tada su završili na posljednja dva mjesta pa su se još iduće sezone dva puta sastali u Serie B. Od tada, Brescia i Atalanta čekaju na međusobni sraz.

Tifo libero (slobodno navijanje) i Claudio libero (sloboda za Claudija), transparenti uvijek prisutni kod navijača Atalante, ove se subote neće naći na stadionu Mario Rigamonti. Bocia nije aktivan kao nekad, ali ultrasi Atalante i dalje su na udaru vlasti. Za subotnju utakmicu dopušten je dolazak gostiju samo uz posebne navijačke kartice pa su tifozi iz Bergama najavili bojkot derbija.

To će svakako umanjiti priču i dvoboj u kojeg Atalanta ulazi s ulogom velikog favorita. Momčad iz Lige prvaka na papiru ne bi trebala imati odveć problema sa skromnom Bresciom, no ne kažu uzalud kako je derbi – uvijek derbi. A ovaj, derbi Lombardije, doista je poseban. I čekao se gotovo punih 15 godina.