Uoči sezone znalo se da bi doigravanje za Toronto Raptorse trebalo biti sigurno, ali o puno dalje od toga nije bilo previše riječi. Ne nakon što su Milwaukee Bucksi ponovno pretendirali za vrh Istoka, gdje se i danas nalaze i ne nakon što je Philadelphia složila momčad čiji je forte trebala biti obrana i zanimljiva visoka linija.

No Raptorsi su pokazali ono što bi svatko volio vidjeti od branitelja naslova. Momčad koja ne želi odstupiti pod svaku cijenu, koja je spremna dokučiti kako izvući utakmicu, koja je kompaktna i prilagodljiva i koja je svaku večer na parketu s karakterom bez obzira tko se nalazio u petorci.

Može i bez Leonarda

Malo po malo Toronto je tako došao do 40 pobjeda u rekordno malom broju utakmica (54) u klupskoj povijesti. Prošle godine u ovo vrijeme Raptorsi su All-Star pauzu dočekali s nizom od sedam pobjeda i omjerom 43-16. S Kawhijem Leonardom i Dannyjem Greenom na rosteru. Godinu dana kasnije bez Kawhija i Greena i s brojnim ozljedama koje su pogodile momčad uhvatili su niz od 15 pobjeda prije poraza od Netsa uoči pauze i trenutno drže drugo mjesto Istoka.

Nekoliko je razloga tome. Jedan od ključnih je taj što Toronto posjeduje ponajbolji trenerski stožer u ligi. Nick Nurse i Sergio Scariolo dokazali su se na više razina i nakon što su prošle godine u finalu izbacili nekoliko setova zonske obrane, isto to primjenjuju i ove sezone, od 2-3 zone do box-and-one kombinacija koje su bile namijenjene za Stephena Curryja. Naime, u današnje vrijeme je jako teško ostati ispred igrača s loptom u rukama, a pravilna zonska obrana tu može pomoći. Obrana koju Nurse i Scariolo miksaju najbolje u ligi.

Iako su ostali bez Leonarda i Greena, Raptorsi trenutno zauzimaju drugo mjesto po obrambenoj učinkovitosti. I to uz brojne ozljede koje su kroz sezonu poharale ekipu. Nurse koristi nekonvencionalne metode kako bi izbacio protivničku momčad iz komfor zone i to mu zasad ide vrlo uspješno. Štoviše, Toronto je jedini koji je ove sezone uspio neutralizirati neke od najboljih protivničkih igrača – momčadskom obranom.

Obrana koja terorizira

U svojoj prvoj utakmici protiv bivše momčad Leonard je prisiljen na devet izgubljenih lopti te ostavljen na 12 poena uz šut iz igre 2/11. Damian Lillard, koji ima najbolju sezonu u karijeri, samo je jedanput išao ispod dvoznamenkastog broja poena. Možete pogoditi protiv koga? Ostavili su ga na devet poena i šutu 2/12, prekinuvši impresivan niz od 230 utakmica s dvoznamenkastim učinkom.

Zaustavili su LeBrona Jamesa na najmanjem broju poena ove sezone (13) i srušili Lakerse u Staples Centru, a njihovo agresivno udvajanje Jamesa Hardena na perimetru nadahnulo je i ostale da rade isto. Uspjeli su čak izvesti da nemoguće izgleda moguće, ostavivši Joela Embiida na nula poena (šut 0/11) za 32 minute igre.

To su Nurseovi Raptorsi. Družina sa sjevera koja ima nešto što se ne može kupiti – DNK prvaka. Nešto što je izgradilo te igrače i zbog čega nekoliko njih igra najbolju košarku u karijeri. Ili barem na visokoj razini u kontinuitetu, što nije bio slučaj ranijih godina. U Pascalu Siakamu dobili su igrača koji je zamijenio Leonardove brojke i koji treću sezonu zaredom napreduje, samo što je sad All-Star razina. S njim i Marcom Gasolom unutarnja obrana i strana pomoći su na visokoj razini.

S time da Nurse može baciti na parketi i ekstra visoku postavu sa Siakamom na tri, Sergeom Ibakom na četiri i Gasolom na pet. Kad tome pridodamo OG Anunobyja, zbog kojeg se obrambeno praktično ni ne osjeti odlazak Leonarda, Toronto može složiti zastrašujuću defenzivnu petorku koju definiraju aktivne ruke, učestala komunikacija, puno pomaganja i strana pomoći te brza rotacija.

Igrači iz naftalina

Nije slučajno da je nekoliko igrača Raptorsa ove sezone uskočilo u veće uloge. Prošli su na Istoku što ni jedna ekipa nije i jako dobro znaju igrati velike utakmice te se prilagođavati protivniku. Kyle Lowry ima fantastičnu sezonu. Znali smo da je dobar šuter i odličan help defender, ali nismo znali da može biti još bolji ulozi bez lopte u rukama dok je na terenu zajedno s Fredom VanVleetom.

VanVleet je također na drugoj razini, odnosno nije sišao s nje tamo još od četvrte utakmice finala Istoka i buđenja protiv Bucksa. Čovjek koji je zaobiđen na draftu 2016. i koji se nije bojao kladiti na sebe. Odbio je dvije dvogodišnje ponude da zaigra u razvojnoj ligi od momčadi koje su bile zainteresirane za njega u drugoj rundi drafta i umjesto toga prihvatio ponudu Toronta da zaigra na Ljetnoj ligi s nadom da će se pojaviti na trening kampu. Imao je zagarantirane tri utakmice.

Kako su Raptorsi tada na rosteru od 14 igrača imali bekove Lowryja, Coryja Josepha i Delona Wrighta, VanVleet se morao boriti s njih još petoricom kako bi uhvatio zadnje prestalo mjesto u momčadi. 22. listopada iste godine roster Toronta skraćen je na 15 imena među kojima je bio i VanVleet. Tri i pol godine kasnije gledamo čovjeka kako pogađa clutch trice, polaže na obruč uz kontakt s fizički jačim i višim igračima, dijeli asistencije nakon pick and rolla, ljulja i vara obrane te se defenzivno sjajno pozicionira, predvodeći momčad po broju ukradenih lopti (1,9 po utakmici).

Tu dolazimo do izvlačenje igrača iz naftalina. Koliko vas je prije ove sezone čulo za Chrisa Bouchera ili Terencea Davisa? Boucher je prošle sezone bio MVP G-lige, drugi igrač Raptorsa zaredom (nakon Lorenza Browna) i nakon što su iz te iste momčadi u prvu ekipu upali Siakam, VanVleet i Powell. A nekoliko ih je danas u Euroligi poput Edyja Tavaresa, Axela Toupanea i spomenutog Browna.

Jedna od najvećih briga Raptorsa uoči sezone bila je dubina na vanjskim pozicijama, a tu ne samo da je iskočio Norman Powell, već i Davis. Sve to znači da su dublji nego što smo mislili. Ipak, Powell je posebna priča. S 8,6 poena od prošle sezone skočio je na 15,3 po utakmici te je uz Davisa (nove interesantne 3&D opcije) među najboljim šuterima za tri poena u momčadi. Neloše za igrača koji je bio 46. izbor drafta. Ono što je zanimljivo da obojicu krasi upornost i mentalni sklop kojeg briga što drugi misle o njima, jer oni znaju koliko su dobri.

Pa čak i Rondae Hollis-Jefferson, kojeg je Nurse nedavno u izostanku Ibake i Gasola bacio na ''peticu'' protiv Karla-Anthonyja Townsa, a ovaj isporučio 21 poen uz najbolji ''net rating'' u cijelom momčadi istovremenu čuvajući najboljeg ofenzivnog igrača Minnesote. To su mali, ali itekako važni uzorci koji zorno prikazuju koliko su svi podređeni sustavu.

Ne smije ih se otpisivati

Problem Toronta mogao bi biti napad u doigravanju. Među rijetkim stvarima koje ne mogu nadomjestiti je Leonardov clutch. Unatoč svemu, to je nešto što se teško može zamijeniti. Odlazak najboljeg prošlogodišnjeg igrača u cijelom playoffu ipak negdje mora doći do izražaja, ali to ne znači kako Raptorsi nisu opasni. Ove godine imaju manjak pritiska. Nitko im neće zamjeriti ako ispadnu primjerice u drugoj rundi, ali Bucksima i Sixersima hoće.

Dvije momčadi koje je Toronto prošle godine izbacio i bit će ponovno spreman ako dođe do tih matchupa, ali ovog puta će očekivanja biti s druge strane. Ovog puta će trebati pobijediti Raptorse koji nemaju što za izgubiti. Pritom neće izostati njihova domišljatost i inteligencija koju koriste u služenju zajedničkoj svrsi. Osobno simpatiziram tu ekipu iz jednog razloga – šira slika.

Svaki igrač kao da je dio zajedničke strategije. I tu leži njihova ljepota. Bacit će na vas što god zatreba i sve što je potrebno kako bi pobijedili. Zapravo su poput uštimanog orkestra koji ne griješi previše, jer tu je netko tko će uvijek uskočiti i zadržati ton.

Ne vjerujem da mogu obraniti naslov, ali da će preko njih biti prijeći posebno iskušenje, to da. I pitanje s kakvim posljedicama, jer da bi netko na Istoku izgradio takvu mentalnu snagu svakako će trebati dobiti Toronto. Uostalom, bilo bi neozbiljno otpisivati prvake.