Cilj je ostvaren! Hrvatska se po peti put plasirala na svjetsko prvenstvo, peti put u pet pokušaja otišla je na veliki turnir kroz dodatne kvalifikacije. Nadajmo se da će ovaj put ostvariti zapaženiji rezultat. Ne bi imali ništa protiv da se ponovi 1998.

Igra u Pireju brzo će se zaboraviti. Sve je obavljeno u Zagrebu, na Maksimiru je ovjerena viza za Rusiju, a u Grčkoj su odrađene samo tehnikalije. Hrvatska je odigrala na rezultat, taktički vrlo dobro. Nije to bila rapsodija, ali rezultat je bio najvažniji. Taktika je bila „ratnička“, najvažnije je bilo ne primiti gol, upravo zato je Andrej Kramarić završio na klupi. Zbog zadržavanja dobre atmosfera i pobjedničkog garda važno je da su Vatreni ostali neporaženi.

Dalić obavio odličan posao

Izbornik Zlatko Dalić odradio je odličan posao i nema sumnje da je zaslužio voditi Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Čak ni čelnici HNS-a, koji uvijek mogu neugodno iznenaditi, po tom pitanju jednostavno nemaju prostora za uobičajene akrobacije. Dalić je preuzeo reprezentaciju u teškom trenutku, u situaciji koja je bila sve samo ne jednostavna. Hrvatska je pod njegovim vodstvom izgledala puno bolje nego kroz najveći dio kvalifikacija, posebice u samom finišu.

Grogiranu momčad uzdigao je u ekspresnom roku. Ante Čačić ostavio mu je brod koji pušta na sve strane, a Dalić je doista umješno pokrpao rupe i dao naslutiti da bi mogao biti uspješan izbornik.
Kažemo dao naslutiti jer samo vrijeme će pokazati koliko će biti uspješan. Treba biti iskren i reći da su i dosadašnji izbornici od 1998. uglavnom dobro startali, no u pravilu su loše završavali. Da bi projekt uspješno završio, pripreme moraju biti savršene. I moraju početi praktički danas. Jer, ljeto će brzo doći, Mundijal je takoreći pred vratima.

Za veliki rezultat potrebno je novo vodstvo HNS-a

Dosadašnji veliki turniri pokazuju da se po tom pitanju nešto mora promijeniti. Možda bi najučinkovitije i najbezbolnije bilo da se promijeni vodstvo HNS-a. Puno je razloga da se zaključi kako je u njima najveći problem. Nema sumnje da će čelnici HNS-a po običaju plasman u Rusiju pokušati sebi pripisati, no prava je istina da oni s time nemaju previše veze.

Dapače, oni nisu olakotna nego otežavajuća okolnost za igrače, koji dakako nose daleko najveći dio zasluga. Može se reći da je momčad izborila Rusiju unatoč takvom vodstvom, a ne uz njihovu pomoć. Kite se perjem Vatrenih, a najveći su krivci za probleme koji su snašli reprezentaciju i najveću uslugu bi joj učinili kada bi dali ostavke.

No, svi znamo da se to neće dogoditi, nema šanse da otiđu svojom voljom. HNS-ovi moćnici glavni su uzrok loše atmosfere u i oko reprezentacije u posljednjih nekoliko godina. Oni su glavni razlog animoziteta ili barem ravnodušnosti velikog dijela javnosti i navijača prema HNS-u i reprezentaciji.

Na stranu njihovo oholo i arogantno ponašanje, to je najmanji problem, puno veći je problem uvjetno rečeno privatizacija reprezentacije i cijelog Saveza, a koja se najviše ogleda u netransparentnom vođenju, pa ako hoćete i trošenju financijskih sredstava, te poglavito u izboru stručnog vodstva, odnosno izbornika i trenera svih selekcija.

Kriteriji pod kojim su biraju posljednjih godina u najmanju ruku su sumnjivi, a najčešće groteskni. Minule godine ove generacije zapravo su uludo potrošeno, jer posve je jasno da puki plasman na veliki turnir i nije neki posebni rezultat.

Izbornik mora imati slobodne ruke

S obzirom na koncentraciju talenta i činjenicu gdje igraju hrvatski nogometaši, plasman na SP i Euro zapravo je obveza ove generacije, a ne razlog za neko veliko slavlje. Ne kažemo da bi Vatreni igrali finala ili polufinala velikih turnira da su stvari u Savezu posložene onako kako bi to trebalo biti, to nitko ne može znati, ali lako je zaključiti da bi im šanse bile veće. Ovako uvijek ostaje pitanje kako bi to izgledalo da u Savezu sve funkcionira na svjetskoj razini, financijski transparentno, a u stručnom smislu vrhunski.

Nismo od onih koji će reći da Hrvatska spada među favorite Mundijala ili Eura, to je pretjerano i nerealno, ali logično je zaključiti da bi s ovom generacijom u četiri-pet nastupa u nizu na velikim turnirima morala napraviti barem jedan zapaženiji rezultat, a znamo da nije.

Ako je istina da Hrvatska ima veći potencijal od ispadanja u skupinama svjetskih prvenstava ili najviše drugog kruga Eura, postavlja se pitanje čija je to pogreška i tko je glavni krivac?

Nadajmo se da će Dalić dobiti šansu voditi reprezentaciju u stručnom smislu potpuno slobodnih ruku i bez podmetanja, a da će mu Savez pružiti maksimalnu logističku pomoć. Pitanje je može li to imati s trenutačnim vodstvom, koje ga, budimo realni, vjerojatno nikada ne bi ni izabralo da im nije dogorjelo do noktiju. Da nije došlo do toga da spašavaju vlastitu kožu, Čačić bi i danas bio izbornik.