Osim Ivice Olića, koji je tog 27. travnja 2010. odigrao utakmicu karijere i hat-trickom Lyonu odveo Bayern u finale, još je jedna velika utakmica odigrana na današnji dan u sklopu polufinala Lige prvaka.
Godinu kasnije, 2011., dogodio se okršaj kojeg je čekao cijeli svijet: El Clasico u Ligi prvaka. Kuglice su u ždrijebu spojile Real Madrid koji je tad bio u prvoj sezoni sa Joseom Mourinhom na klupi i Barcelonu čija je dominacija u španjolskom i europskom nogometu pod vodstvom Pepa Guardiole u to vrijeme bila na vrhuncu.
Nabrijani Real tražio osvetu za prvenstveni debakl
Pepova Barca bila je moćni stroj koji je gazio sve pred sobom i čiju je snagu između ostalih osjetio i Real Madrid koji je teško stradao u prvenstvenom dvoboju ovih klubova na Camp Nouu nekoliko mjeseci ranije, kada je završilo 5:0.
Te sezone je Barca loše krenula u Primeru, ali kad su u 13. kolu zasjeli na prvo mjesto više ga nisu ispuštali do kraja. U međuvremenu su još jednom odmjerili snage s Realom u prvenstvu, ovaj put na Santiago Bernabeuu gdje pobjednika nije bilo (1:1), svega 10-ak dana prije ove prve utakmice polufinala Lige prvaka.
Vidjelo se od prve minute da možemo zaboraviti na nekakvo umiranje u ljepoti, naboj i intenzitet prekršaja su bili prežestoki s obje strane, a u takvoj situaciji nije bilo ni vremena ni prostora za neku lepršavu i atraktivnu igru.
Realove "kostolomce" predvodili su Pepe i Lassana Diarra, a Barcine Javier Mascherano i Sergio Busquets.
Pepeov crveni karton usmjerio utakmicu
Barca jest bila dominantnija, puno je češće i ozbiljnije prijetila, ali su bili ili neprecizni ili je Iker Casillas u prvom poluvremenu uspješno zaustavljao sve njihove pokušaje.
Prijelomni trenutak utakmice dogodio se u 61. minuti kada je Pepe neoprezno i pogibeljno startao na Danija Alvesa, a njemački sudac Wolfgang Stark pokazao mu je izravni crveni karton. Protestirali su igrači Reala smatrajući da je prema dotadašnjem kriteriju Portugalac trebao dobiti žuti karton, ali Stark je bio neumoljiv, a Real je ostao s igračem manje (u danima poslije susreta ovaj je crveni bio predmet brojnih rasprava).
Tog je trenutka započela Barcina opsada Realovog gola koje urodila plodom u 76. minuti kada je Ibrahim Afellay s desne strane ubacio u peterac gdje je Lionel Messi brže reagirao od svog čuvara Sergija Ramosa, samo podmetnuo nogu i na semaforu je zasvijetlilo 0:1.
Čudesni Messijev slalom za šah-mat
Katalonci su i poslije toga imali ogromnu premoć u posjedu lopte, ali drugi pogodak, koji je postignut u 87. minuti nije bio plod nekakve uigrane akcije ili pritiska pred golom domaćina već isključivo trenutak Messijeve inspiracije.
Na više od 40 metara od Realovih vrata Messi je odigrao za Busquetsa, ovaj mu je samo ostavio loptu i krenuo je fenomenalni slalom - pobjegao je četvorici igrača Reala prije nego li je prizemnim udarcem desnom nogom poslao loptu u suprotni kut. Genijalan potez koji je Real ubio u pojam i kojim je Barca napravila krucijalni korak prema plasmanu u finale.
Istina je da smo proteklih godina u nokaut fazi Lige prvaka svjedočili čudesnim preokretima, ali u to doba je Barca bila najjača momčad svijeta i bilo je nerealno očekivati da će na domaćem terenu prosuti ova kapitalna dva pogotka prednosti i doživjeti nekakav šokantni poraz koji bi ih ostavio bez finala. Tako je i bilo, završilo je 1:1 i Katalonci su se plasirali u finale u kojemu će kasnije na Wembleyju svladati Manchester United.
