Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Komentar Ivice Mede

Kaos i lakrdija u Dinamu: Tri suluda ugovora i tko vuče konce iz sjene?

Nakon svega što se u posljednje vrijeme događalo na Maksimiru, može li se Dinamo nazvati ozbiljnim klubom?

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Kaos, stihija, neozbiljnost, diletantizam, groteska, burleska, lakrdija... Što god izabrali, nećete odveć pogriješiti u opisu trenutačnog stanja u Dinamu, ali i svega onog što se događalo u posljednjih godinu dana, što se poklapa s izbivanjem Zdravka Mamića iz kluba, barem na dnevnoj operativnoj razini, te njegovom zaokupljenosti privatnim problemima.

Cirkus u Dinamu i "jogurt vizija": Kad si bahat, sve prodaš i kupiš bofl robu

Sammir se vratio u Dinamo: "To je veliki rizik. Tko zna je li se promijenio?"

Mamić i dalje donosi ili sudjeluje u donošenju najvažnijih odluka u ulozi savjetnika, barem takav dojam ostavljaju u Dinamu, ali nije svaki dan u klubu. Na to je skrenuo pažnju i predsjednik Dinama Mirko Barišić u nedavnom razovoru za Dnevnik Nove TV. Koliko ta činjenica ima veze sa svime što se u posljednje vrijeme događa u Dinamu, teško je procijeniti, ali podudarnost je očita i bode u oči. Neki postavljaju i pitanje: postoji li još netko tko vuče konce iz sjene? Možda Mamićeva moć i nije tako velika kako se čini? Izvana gledajući izgleda da u Dinamu bez Mamića nisu u stanju ništa napraviti, ali (i) to je krivica samog Mamića jer se okružio takvim ljudima. Sami prosudite kakvim, no, to je već neka druga tema...

Iako su na Maksimiru praktički do jučer tvrdili da je Ivajlo Petev siguran, a Sammir zalog za „bolju budućnost“ i povratak na tron HNL-a, obojica su već danas bivši. Otkazom treneru dva dana prije početka sezone u Maksimiru su nadmašili sami sebe, a to nije, priznate ćete, nimalo lako, ako pogledate samo bližu, a kamoli dalju povijest Dinama koja je prepuna bizarnosti i u kojoj je rubrika „vjerovali ili ne“ ispunjena do vrha.

Bez vizije i strategije

Kada se vratite barem godinu dana unazad i pogledate što su sve u Dinamu izjavljivali i najavljivali, kakve bombastične poruke odašiljali, razmetali se vizijama i dugoročnim planovima, a potom sve redom poricali i demantirali sami sebe, nije pretjerano sve nazvati tragikomedijom. Naslutivši rasplet priče s Petevom početkom drugog dijela sezone napisali smo da na Maksimiru vizije traju kraće od šalice jogurta na ljetnoj žegi i da taj ugovor ništa ne znači, ali ipak nismo očekivali baš ovakvu razinu komičnosti.

U Dinamu se tijekom povijesti događalo svašta, događalo se svašta i u posljednjih desetak godina, ali ovo je ipak neka nova razina i izaziva podsmijeh šire sportske javnosti, ali i opravdano budi sumnje i raspiruje spekulacije. Koncentrirat ćemo se na tek tri ključne stvari, tri ugovora i poteza koja je teško dokučiti; dugoročni ugovor s Petevom i sportskim direktorom Romeom Jozakom te posebno lukrativni ugovor sa Sammirom, „igračkom zvijezdom“, pojačanjem koje to nije bilo i nije moglo biti. I nakon pola godine sva tri ugovora su razvrgnuta, ali višemilijunske otpremnine su ostale.

Mnogi se pitaju o čemu se tu zapravo radi? Jesu li na Maksimiru baš toliko smušeni i naivni da ničim izazvani produlje ugovor treneru, koji ničim nije pokazao da je to zaslužio. Poslije toga praćen teškim medijskim bubnjevima stiže doktor nogometa, vizionar i nogometni revolucionar, koji prema objavama iz Dinama potpisuje bajoslovni ugovor, veći od prvog trenera, možda i najveći u povijesti Dinama kada je u pitanju struka.

Tri suluda ugovora i tri velike pogreške

Nekako u isto vrijeme ostaje potpuno nejasno i nedokučivo kome je palo na pamet da zimus dovede Sammira za u eurima milijunsku plaću. Ne pravimo se generali poslije bitke, odmah smo izrazili tešku skepsu i čuđenje. Onaj tko prati nogomet i ne pati amnezije, morao je biti makar sumnjičav. Da su na Maksimiru u potpunosti izgubili kompas, govori i objašnjenje tog teškog propusta.
„Tko je mogao znati da će Sammir doći u takvom stanju“, bilo je opravdanje koje su odašiljali u retrospektivi neuspješne sezone.

Možda je mogao znati klub koji ga je dvije godine prije doslovce potjerao s travnjaka nakon nepreglednog niza incidenata i godina nesportskog života. U Zagrebu i Hrvatskoj svi su znali, ili barem sumnjali u PR-ovske priče kako se Sammir, zamislite, popravio i uozbiljio, ali, eto, jedino u Dinamu nisu. Pa zar to nije za plakati!? Uostalom, čak i da Sammir nikada nije igrao u Dinamu, tko to dovodi igrače a da ih i ne pogleda i ne vidi u kakvom su stanju ili se barem o njima detaljno raspita?

I sve to ne bi bilo toliko važno da je Sammir došao za neku mizernu svotu, pa što bude bude. Ali ne, dali su mu milijunsku plaću i najavljivali čudesa. Međutim, ni Sammirovo očajno proljeće nije bilo dovoljno da stanu na loptu. S Maksimira su počeli širiti priče da od Sammira očekuju "eksploziju" u novoj sezoni, da je zapravo zato i doveden, iako su jasno i glasno bubnjali da je Sammir glavni adut u lovu na Rijeku. Kad ono, sezona nije počela, a Sammir je već bivši. Kontradikcija do kontradikcije, blamaža do blamaže.

Tako ne rade ozbiljni klubovi

Dakle, Dinamo je u roku od cca. pola godine potpisao tri bogata ugovora i onda ih razvrgao uz, jasno, veliki otpremnine, kao da je to nešto posve normalno. Gdje je tu stručno razmišljanje, vizija, strategija, ma gdje je tu logika? Da biste zaključili kako su to goleme pogreške, ne treba vam preveliko nogometno znanje, treba vam samo zdrav razum, ali samo zdravim razumom ne može se shvatiti zašto je Dinamo vukao poteze koje je vukao?

Nakon svega što se događalo na Maksimiru, može li se Dinamo nazvati ozbiljnim klubom? Možete li pronaći ozbiljan klub u kojem se događaju ovakve stvari? Ne možemo se sjetiti, ali ako ih i ima, to su usamljeni primjeri koji potvrđuju pravilo. Ozbiljnim klubovima to se ne događa!

 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider

Još vijesti
divider