Iako kaže da je uvijek vjerovao u svoj tenis, Borna Gojo teško da je mogao zamisliti što će mu sve donijeti završnica ovogodišnjeg Davis Cupa.

Nije prošlo puno vremena, ali tvrdi da su se dojmovi već slegli.

"Pa da, dojmovi su se slegli. Nisu možda skroz, ali stvarno ludih mjesec dana je iza mene, stvarno je bilo sve pozitivno".

Ostvario je tri pobjede, protiv redom bolje rangiranih igrača.

Bio neočekivani junak neočekivanog plasmana Hrvatske u finale, a tamo je pružio sjajan dojam protiv petog tenisača svijeta Andreja Rubljeva.

Još prije dvije godine njegov je tenis hvalio Rafa Nadal, a sada i Novak Đoković.

"To su dva od tri najveća igrača u povijesti našeg sporta. Naravno da godi, da sam ponosan, da ima pozitivnih komentara o mojoj igri. Nadam se da ću to moći dokazati".

To želi dokazati već iduće godine u pojedinačnoj karijeri. Već nekoliko mjeseci Gojo radi s Goranom Prpićem. Suradnja je već donijela rezultate,a  sada je želja spustiti ranking i probiti se do ATP turnira.

Otkrio je tako krajnji cilj.

"Uvijek mi je bila želja i cilj ući među 100 najboljih, a sad kada će se to dogoditi, hoće li to biti sljedeće godine ili za dvije. To je neki moj cilj".

Gojo je tri godine proveo u Americi, sa svojim sveučilištem bio je američki prvak.

Voli kada je iza njega tim, vidjelo se to i u Davis Cupu. No pojedinačna karijera je nešto drugo, probitak prema ATP razini sredinom siječnja počet će tražiti preko Challenger turnira u Italiji. Daleko manje blještavih i gdje je tenisač često prepušten sebi.

"Da, to je sigurno velika promjena. Radim dosta na tome da budem fokusiraniji i motivraniji. Mislim da mogu biti još profesionalniji, uvijek se može biti bolji. Za mene je najvažnije da uhvatim neku bolju konstantu, da smanjim amplitude u igri".

Uz tenis, omiljena igra mu je nogomet. Anegdota kaže da je 2018. godine silno želio gledati hrvatsku nogometnu reprezentaciju u finalu Svjetskog prvenstva, ali čekao ga je turnir u Kanadi.

"Istina, otac je bio u Moskvi na finalu, a ja sam trebao ići u Kanadu na turnir. Nije me htio vodit na finale, tu je došlo do male svađe. Nažalost, taj turnir se može zaboraviti, ali eto nadam se da će Vatreni opet igrati finale i da ću imati priliku to vidjeti".

Nada se i da će njegov Hajduk uzeti titulu. Gdje god se našao, prati sve utakmice, a nedavno je bio i na Poljudu te zaradio ovacije Torcide.

"Nevjerojatno je osjećaj kada prozovu tvoje ime na Poljudu, ja sam se cijeli tresao. Kao da je to ne znam što. Mislim, za mene je, ali to je stvarno jedan nevjerojatan trenutak. To ću pamtiti cijeli život".

Životna želja ostaje mu istrčati na poljudski travnjak, a kako sam kaže, možda jednom to ostvari svojim novim teniskim uspjesima. Uz pravi pristup, sve je moguće.