Utakmicu Kolumbije i Švicarske gledao sam u živopisnom Casa de los Azulejosu, legendarnom restoranu u srcu Mexico Cityja. Stvarno se isplati doći. Nije preskupo, a ambijent i hrana su fantastični.
Spektakl unutar povijesnih zidina
Restoran se nalazi unutar spektakularnog zatvorenog kolonijalnog dvorišta iz 18. stoljeća. Ambijent je vrhunski, čisto je, klimatizirano, konobari su profesionalni te imaju odličan i stabilan Wi-Fi.
Tri vijesti o kojima se priča
To je ona čuvena Kuća pločica koju ste možda vidjeli u televizijskim putopisnim emisijama. Nalazi se na samom početku pješačke zone Avenida Madero, odmah iza ugla od tornja Torre Latinoamericana.
Neočekivana ljubaznost meksičkog domaćina
Hranu služe stvarno ljubazne i zgodne konobarice odjevene u tradicionalnu meksičku nošnju. Iako je bila poprilična gužva, menadžer restorana pronašao mi je mjesto za nekoliko minuta, a preljubazni stariji gospodin ustupio mi je svoj stol odakle se bolje vidio veliki videozid.
"Mene utakmica baš i ne zanima previše, a vi ste gost našeg grada i zemlje, k tome ste još i novinar", kazao mi je fini gospodin nakon što smo se upoznali i kada sam mu kazao da sam hrvatski novinar.
Latinoamerička strast na razglasu
U restoranu i okolnim živopisnim ulicama vidio sam podosta ljudi u kolumbijskim i argentinskim dresovima. Dok prilazite restoranu, odnekud na razglasu grmi prijenos. Komentatorski stil tipično je latinoamerički. Meksički komentator dere se iz sveg glasa kod svake opasnije situacije. Neutralni Meksikanci uglavnom su navijali za Kolumbiju, ali nije to bilo nešto prevatreno.
Stručna analiza vatrene Argentinke
Poslije sam se prebacio u obližnju kafeteriju, taman za vrijeme produžetka. Sjeo sam stol do mlade djevojke u argentinskom dresu.
"Argentinka sam, navijam za River. Ovdje sam turistički, uglavnom zbog Svjetskog prvenstva. Ja i moje društvo nismo imali ulaznice za utakmicu s Egiptom, ali nadam se da idemo na četvrtfinale u Kansas City", ispričala nam je pa dodala:
"Voljela bih da je Kolumbija pobijedila, ali u biti mi je svejedno. Ne igramo baš dobro, ali nekako smo prošli Egipat, jedva kao i kolo prije", kazala je i proanalizirala poput pravog stručnjaka:
"Messi je opet promašio penal, no zato je zabio kada je bilo najvažnije. Eto, najbolji je igrač svijeta, ali penali mu ne idu baš najbolje. Slažem se da je to kontradiktorno, bolje mu idu komplicirane situacije nego jednostavne, ali bitno je da smo prošli dalje. Sada moramo podići razinu igre jer ovako ćemo teško obraniti naslov prvaka."
Tješenje razočaranih Kolumbijaca
U sljedećoj birtiji zatekli smo dvoje očigledno razočaranih mladih ljudi; mladića i djevojku u kolumbijskim dresovima.
"Kad promašiš zicere, stiže kazna, tako je to u nogometu", dobacio sam im pokušavši ih utješiti.
"Da, morali smo to prije riješiti, ali naši ne znaju zabiti gol, previše promašuju. Ni penali im ne idu", rezignirano je uzvrati mladić, a djevojka potvrdno kimnula glavom.
Kad stranci suosjećaju s Vatrenima
Uzvratio sam i da je Hrvatska slično ispala protiv Portugala, nije zabila svoje šanse u presudnim trenucima.
"Da, ali vas su suci oštetili, ono je trebao biti gol. U produžetku biste ih sigurno slomili, Portugalci bi mentalno pali, a vi biste narasli. Šteta, navijali smo za vas, Ronalda ne mogu vidjeti očima", kazao mi je mladić i zaključio:
"Da smo prošli Švicarce, imali bismo veliku šansu otići daleko. Argentina se provlači, ne igra ništa spooky."
Povijest i nepravda na ulicama metropole
Dok sam se u pješačkoj zoni fotografirao s uličnim orguljašima odjevenim u stare meksičke uniforme boje pijeska, koje su nosili Pancho Villa i njegovi sljedbenici u doba meksičke revolucije, stupio sam u razgovor s jednim prolaznikom koji mi je pojasnio povijesnu pozadinu, a onda smo prešli na nogometne teme.
"Eto, ispali su i Meksiko i Hrvatska, a imam dojam da su mogli daleko dogurati da je bilo samo malo više sreće i sudačke pravde", kazivao mi je sredovječni gospodin.
"Vidio sam izjave vašeg izbornika, prenijeli su ih meksički mediji. Moram reći da se slažem, izgleda da je mala Hrvatska dosadila FIFA-i, pa su odlučili gurati Portugal i još više Ronalda", utvrdio je i nastavio:
Sukob tržišta: Modrić protiv Ronalda
"Izgleda da se sve svodi na novac i zaradu. Hrvatsko tržište nije im previše zanimljivo, a Ronaldo je superzvijezda, ima stotine milijuna pratitelja na društvenim mrežama. Doduše, vi imate Luku Modrića, koji je isto svjetska zvijezda, ali Ronaldo je ipak veća marketinška zvjerka."
U nekoliko dana koliko sam u Mexico Cityju mogu reći da ovdašnji ljudi, ali i stranci sa svih strana svijeta jako simpatiziraju Vatrene i Hrvatsku. Već sam pisao da hrvatski dresovi pale i žare u meksičkoj metropoli, prodaju se kao alva.
Nakon meksičkog, možda je najpopularniji. To su mi rekli prodavači na štandovima, vele da ih Azijci kupuju kao ludi, ali i Amerikanci, Kanađani, Europljani, Latinosi...
Dakako da je Luka Modrić apsolutno najveća zvijezda i najpopularniji hrvatski igrač. Čim kažete da ste iz Hrvatske, većina odgovara Modrić.
Sastanak s Kostarikancima u kultnom kafiću
Sinoć sam prije izlaska s engleskim prijateljima koje sam upoznao u avionu iz Toronta večerao u Cafe El Popularu, popularnom okupljalištu novinara, umjetnika, intelektualaca i putnika namjernika svih vrsta.
Stol do mene sjedila su dvojica tipova, jedan jak kao bik, a drugi malen i u dresu koji me zaintrigirao.
"Mi smo Kostarikanci, a ovo je dres Herediana", ponosno je kazao, povukao dres prstima i poljubio grb.
Kada sam im rekao da dolazim iz Hrvatske, obojica su poskočila:
"Ne Luka, već Lukita."
"Ne Luka, već Lukita Modrić. Moj omiljeni igrač, najveća legenda. Igrao je s našim Keylorom Navasom u Real Madridu, a Navas kaže da je Lukita velik čovjek i nogometaš", pričao mi je tip koji se predstavio kao Geiner, zaljubljenik u teretanu i borilačke vještine.
"Ovdje smo turistički, bili smo na nekim utakmicama. Nego, čuo sam da je Hrvatska jako lijepa zemlja, a imate i sjajnu reprezentaciju. Niste imali sreće protiv Portugala, suci su vas oštetili. Gurali su Portugal zbog Ronalda", kazao je, a na moju konstataciju da je nedavni sportski direktor Herediana Hernan Medford, inače legenda kostarikanskog nogometa, svojevremeno igrao u zagrebačkom Dinamu, obojica su počela skandirati.
Kad cijeli restoran zaplješće
"Pa je li moguće? Nismo to znali, svijet je stvarno mali. Morate posjetiti Kostariku, i naša je zemlja lijepa, izlazimo na dva oceana, imamo predivnu prirodu i dobre ljude. Kostarika i Hrvatska zapravo su slične, samo što vi imate puno bolju nogometnu reprezentaciju. Hrvatska je sila", zaključio je i zatražio fotografiranje.
Konobari i gosti sve su gledali sa strane te počeli pljeskati.
"Drago mi je što ste došli u naš restoran. Vidite na fotografijama tko je tu sve bio, puno poznatih umjetnika i novinara. Tu se već desetljećima gledaju utakmice meksičke reprezentacije", kazivao mi je ljubazni djelatnik i pokazao prstom na veliku crno-bijelu fotografiju na zidu, koja je sličila onoj iz Bijele kuće kada su Obama i Hillary, kao, gledali uživo čuvenu akciju američkih komandosa u lovu na Bin Ladena.
Tajna legendarne crno-bijele fotografije
"Ovo nije fejk. Riječ je o utakmici s SP-a 1986. Mislim s Urugvajem, bilo je 1:1 na Azteci. Fotografiju je napravio jedan poznati meksički fotograf i ušla je u legendu", objasnio je mlađahni konobar, kojeg sam morao ispraviti jer Meksiko na tom prvenstvu nije igrao s Urugvajem. Budući da je spomenuo rezultat, to bi mogla biti utakmica u skupini s Paragvajem, koji je izjednačio u završnici utakmice. Izrazi lica i opće ekspresije sugeriraju da je Meksiko primio gol.
Uglavnom, vrlo zabavno mjesto gdje se mogu susresti zanimljivi ljudi. Još je zabavnije bilo u obližnjem baru Pato Negro, koji radi do sitnih sati. Skupila se meksička i engleska ekipa, i bogme obje mogu popiti i zapjevati. Druženje je potrajalo, bilo je jako veselo. I nije baš sve za papir.
Noćni Tarantino show u hotelu
Vrhunac je uslijedio nakon povratka u hotel pješice kroz mračne ulice šireg centra. Recepcionar iz Tarantinovih filmova dočekao me sa širokim osmijehom i zlatnim zubima. Uhvatio se za glavu i pokazao prstom prema gore. Nije da se meni tako razveselio, već je s gornjih katova dopirao zvuk kao iz scena Pornhuba. Malo je reći da je grmjelo.
Još dvoje povratnika iz noćnog provoda sjedilo je na stepenicama. Djevojka i mladić pucali su od smijeha.
"Kako ćemo gore u sobe?" upitali su me zajebantski.
"Pa, na prstima, kako drukčije, da ih ne ometamo", odgovorio sam i opalili smo se sve troje smijati.
Život u meksičkoj metropoli
Sreća da je drugi hotel odmah preko puta uske ulice i u prizemlju ima aparat s pićima. Ondje je u foajeu sjedila još jedna opičena ekipa. Mexico City sve mi se više sviđa, dalo bi se ovdje živjeti, barem neko vrijeme.
