Nogometna reprezentacija Engleske svakako je momčad o kojoj se može napisati najviše zanimljivih priča, pa čak i snimiti nekoliko filmova. Posebno su zanimljiva izmjenjivanja njihovih razdoblja uspjeha i neuspjeha, koji su dolazili u gotovo pravilnim intervalima.
Tri vijesti o kojima se priča
Od pogibije Busbyjevih beba, koje su trebale biti nositelji generacije koja će zavladati svjetskim nogometom, pa sve do spektakularnog i itekako neočekivanog uspona na svjetski vrh pod vodstvom Sir Alfa Ramseyja, a zatim i do vjerojatno najcrnjeg razdoblja engleskog reprezentativnog nogometa.
Sve je krenulo velikom greškom mitskog Ramseya
Naime, nakon što je Ramsey 1966. ostavio titulu svjetskog prvaka na Otoku, četiri godine kasnije napravio je kardinalnu pogrešku u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Meksiku protiv Zapadne Njemačke. Pri rezultatu 2:0 iz igre je izvadio Bobbyja Charltona kako bi ga odmorio za polufinale.
Nažalost po Engleze, uslijedili su sjajni pogoci Franza Beckenbauera i Uwea Seelera, a onda je u produžecima sve zapečatio Gerd Müller. Time je započelo jedno od najcrnjih razdoblja engleskog reprezentativnog nogometa.
Da stvari budu gore, na sljedeće Svjetsko prvenstvo Englezi se nisu ni kvalificirali zahvaljujući sjajnoj partiji poljskog vratara Jana Tomaszewskog, kojega je prije susreta legendarni Brian Clough nazvao "klaunom u rukavicama". Time ga je veliki brbljavac motivirao na čudesnu izvedbu, gdje su njegov veliki saveznik bile i vratnice.
Izabrali su najuspješnijeg, ali za reprezentaciju najgoreg trenera
Nakon toga Engleski nogometni savez napravio je novi šok i smijenio Ramseyja gotovo bez zahvale čovjeku koji ih je osam godina ranije doveo do jedinog naslova svjetskog prvaka u njihovoj povijesti.
U velikom izboru trenera koji su željeli preuzeti reprezentaciju izbor je pao na Dona Revieja. Revie je bio sjajan 47-godišnji trener Leeds Uniteda, gdje je tijekom svojih 13 godina na klupi stvorio svojevrsnu dinastiju.
Stekao je reputaciju trenera kojega protivnici uglavnom nisu podnosili, ali su ga njegovi igrači obožavali. Od kluba je napravio svojevrsnu obitelj u kojoj se trudio provoditi što više vremena s igračima. Nije bio samo njihov trener, bio je njihov psiholog i drugi otac. Nije bio vezan samo uz njihov nogometni, nego i privatni život te je bio čovjek kojem su se uvijek mogli obratiti.
Leeds United bio je obitelj, u reprezentacija tako što nije prošlo
U klubu je stvorio posebno zajedništvo, ali ujedno i momčad koja nije bila pretjerano omiljena u javnosti. Leeds je, uz svoju međusobnu povezanost, postao poznat i po vrlo grubom nogometu. No, kao što je već spomenuto, igrači su obožavali njegove metode rada u kojima je protivnike secirao do najsitnijih detalja.
Takav način vođenja momčadi donio mu je rezultate – dva naslova prvaka Engleske, pet drugih mjesta i jedan FA Cup. No, kao što se može pretpostaviti, bio je to pristup koji odlično funkcionira u klubu gdje su igrači zajedno svaki dan, ali ne i u reprezentaciji gdje se okupljaju nekoliko puta godišnje i prije svega žele što brže usvojiti ideju igre te izaći na teren.
Ipak, Revie je i u reprezentaciji pokušao primjenjivati isti sustav. Umjesto treninga znao je igrače satima držati u učionicama i secirati protivnike do najmanjih detalja. Reprezentativcima to nije odgovaralo i vrlo brzo stvorila se atmosfera koja nije mogla proizvesti pobjednički duh.
Umjesto da rade ono zbog čega su došli, igraju nogomet za reprezentaciju i pripremaju se za utakmice, morali su slušati Reviejeve specifične metode koje su možda funkcionirale u Leedsu, ali ne i u reprezentaciji sastavljenoj od igrača različitih klubova, karaktera i nogometnih filozofija.
Ignorirao je najveće talenta da bi mu igrali radnici
Pritom je Revie često ignorirao neke od najboljih engleskih igrača tog vremena, poput Kevina Keegana, dajući prednost tehnički slabijim, ali radno discipliniranijim nogometašima čiji je profil podsjećao na njegove igrače iz Leedsa. Iako je Engleska tada imala iznimno talentirane pojedince, oni jednostavno nisu odgovarali njegovoj nogometnoj filozofiji.
Posljedice su se vidjele na rezultatima. Na putu prema Europskom prvenstvu 1976. ispali su od kasnijeg prvaka Čehoslovačke, a pravu katastrofu doživjeli su u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 1978., kada su drugi put zaredom ostali bez plasmana na svjetsku smotru.
Kvalifikacije su započeli porazom od Italije u Rimu, nakon čega je krenuo veliki medijski pritisak. Revie je postajao sve paranoičniji i uvjeren da će ga Savez svakog trenutka smijeniti.
Svoju ostavku prodao je tabloidu Daily Mail
Tada je napravio potez kakav do danas gotovo da nije viđen u engleskom nogometu.
Bez da je obavijestio svoje poslodavce iz Saveza, otputovao je u Ujedinjene Arapske Emirate gdje je nakon pregovora prihvatio mjesto izbornika uz tada astronomsku plaću.
Da stvar bude gora, svoju odluku nije prvo priopćio Savezu. Ostavku je ekskluzivno prodao tabloidu Daily Mail, koji je već sljedećeg jutra izašao s naslovnicom: "Don Quits".
To je izazvalo veliki revolt u engleskom nogometu. Revie je praktički bio osramoćen, a FA mu je izrekao desetogodišnju zabranu rada u svim natjecanjima pod svojim okriljem, iako je ona kasnije poništena na sudu.
Nakon ostavke jednostavno je nestao iz ozbiljnog nogometa
U Emiratima nije imao zadatak plasirati se na Svjetsko prvenstvo jer se reprezentacija ranije povukla iz kvalifikacija koje nije ni odigrala. Njegov posao bio je uvesti profesionalizam u državu u kojoj je nogomet tada još uvijek bio gotovo potpuno amaterski, a podloga na velikom broju terena bio je pijesak.
Na klupi se zadržao tri godine, a u zemlji ga i danas smatraju čovjekom koji je postavio temelje razvoja nogometa koji će Ujedinjene Arapske Emirate odvesti na Svjetsko prvenstvo 1990. u Italiji.
Nakon toga još je pet godina radio u klupskom nogometu na Arapskom poluotoku prije nego što se vratio kući.
Godine 1987. obolio je od ALS-a, a od posljedica bolesti preminuo je dvije godine kasnije u 62. godini života.
Danas ga se pamti kao revolucionara klupskog nogometa koji je od Leeds Uniteda stvorio ono što nije bilo viđeno sve do ere Alexa Fergusona u Manchester Unitedu, ali i kao čovjeka koji je svoj odlazak iz engleske reprezentacije pretvorio u jedan od najvećih skandala u povijesti tamošnjeg nogometa. Zbog toga njegova reputacija u domovini nikada nije postala onakva kakva je mogla biti.
Zanimljivo, između osvajanja Svjetskog prvenstva 1966. i plasmana na ono 1982. Engleska je propustila čak dva od tri turnira. Teško je danas zamisliti da jedna nogometna velesila toliko dugo luta. Dovoljno za mnoge rasprave uz Ožujsko.
Sadržaj je napravljen u produkciji Nova Studija, native tima Nove TV, u suradnji s partnerom Ožujsko po najvišim profesionalnim standardima.
