Da je hrvatska nogometna reprezentacija najveći brend Lijepe Naše u svijetu, uvjerio sam se i u Mexico Cityju, megalopolisu za koji se i ne zna točno koliko ima stanovnika, vjerojatno između 20 i 25 milijuna u širem području.
Tri vijesti o kojima se priča
Hrvatska je itekako prepoznatljiva u meksičkom glavnom gradu, a najviše po Vatrenima. Uvjerili smo se u to već u Sjedinjenim Državama i Kanadi, gdje su mnogi s kojima smo razgovarali i posjetili Hrvatsku – uglavnom naše obalne gradove i Zagreb. No, i ovdje u Meksiku Vatreni otvaraju sva vrata.
Posljednji dres na štandu
Šetajući centrom grada naišao sam na štand ispred jedne od brojnih trgovina s dresovima reprezentacija koje su nastupile na Mundijalu. Odmah mi je privukao pažnju hrvatski dres koji je bio istaknut na čelnoj poziciji i jedini se vidio u punom formatu.
"Ja sam iz Hrvatske. Kako to da ste stavili baš hrvatski dres na prvo mjesto?" upitao sam prodavača dok se raskusuravao s jednim Englezom, koji je odmah podigao glavu i nasmiješio se.
"Zato što mi je to zadnji. Nema ni dječjih, sve se rasprodalo, ostao mi je samo ovaj divovske veličine. Nadam se da će naići neki krupan Azijat da ga kupi", nasmijao se prodavač koji izgleda kao tipični Meksikanac, Čiko iz Zagora. Dojam je pečatirao noseći žuti dres Jamajke sa SP-a 1998.
Cijene na ulici vs. fine trgovine
"Posao ide dobro, ide sve, kupuju ljudi. Uz dres Meksika, hrvatski se najbolje prodavao. Moram napraviti novu narudžbu. Kinezi su očito ludi za Hrvatskom, ha, ha, ha...", kazao je i ljubazno stao za poziranje, iako su ga mušterije pritiskale sa svih strana.
Kupio sam meksički dres za kumče i stajao je 350 pezosa, dok mi je Englez rekao da je on svoj engleski za odrasle platio 400 pezosa. To je otprilike 20 eura. Ti ulični osjetno su jeftiniji nego oni koji se prodaju u finim trgovinama. Što je original, a što nije, ni za jedno nismo sigurni, izgledaju isto.
Šamani u sjeni Zócale
Nastavio sam glavinjati živopisnim središtem grada u kojem je vječna gužva. Ljudi prosto nadiru sa svih strana, svih rasa i naroda. Uličnih je prodavača mnoštvo, malih trgovina, restorana, barova, željezarija, svakojakih majstorskih radnji...
Čak su tu i šamani koji u sjeni Zócale, Metropolitanske katedrale koja je najstarija i najveća u cijeloj Latinskoj Americi, za pristojnu napojnicu kade ljude i tjeraju zle duhove.
Vreva, kontrasti i skupa kava
Svugdje je kakofonija zvukova i splet svih mogućih mirisa, okusa i boja. Neizostavni su i brojni prosjaci, različiti nesretni ljudi koji su se iz tko zna kojih sve razloga našli na ulici. U takvom košmaru i vrevi čas se osjetite nikad življima, a čas vas obuzme tuga kada vidite brojne nesretnike.
Naviknete se s vremenom na sve te kontraste i suprotnosti; s jedne strane blještave trgovine luksuzne robe i uglancane banke, a već nekoliko metara dalje oronuli ulični štandovi s tipičnom meksičkom hranom. Isprepletanje bogatstva i siromaštva kao malo gdje.
Ako ćete jesti u iole pristojnijim restoranima, Mexico City uopće vam neće biti jeftin, takvo što više ne postoji na ovom svijetu. Solidan ručak s napojnicom izašao me 23 eura, a bljutava kava i mineralna blizu 7 eura. Sigurno ima i jeftinije, ali pitanje je što ćete dobiti i isplati li se riskirati.
Analiza s Amerikancem u baru
"Iz Hrvatske ste, stvarno? Što radite u Mexico Cityju?" priupitao me u baru u kojem sam popio kavu sredovječni muškarac za kojeg se ispostavilo da je Amerikanac iz Los Angelesa i da se zove Frank. I on je bio na utakmici Meksika i Engleske, strastveni je ljubitelj nogometa.
"Bio sam u Hrvatskoj, a i trener mi je bio Hrvat dok sam trenirao nogomet, zvao se Vlado, tako da za Hrvatsku znam odavno", otkrio je.
Zapodjenuli smo razgovor, i to baš nedugo nakon što je Španjolska pobijedila Portugal golom u sudačkoj nadoknadi.
"Ronalda i društvo stigla je karma", dobacio sam.
"Ha, ha, ha.... Tako je, slažem se, nepošteno su vas pobijedili i sad im se vratilo", prisnažio je i zainteresirao se koja mi je sljedeća destinacija. Bit će to Los Angeles i četvrtfinalna utakmica Španjolske te pobjednika iz sudara SAD-a i Belgije.
Slučaj Balogun: Žuti ili crveni?
"Onda se možda vidimo, idem i ja na tu utakmicu. Nadam se da će Sjedinjene Države proći Belgiju. Nego, što vi kao novinar kažete na taj sad već čuveni crveni karton Folarinu Balogunu?" upitao me sa širokim osmijehom, kao da je gorio od želje kakav ću odgovor dati.
Kazao sam da je situacija bila granična. Istina je da Balogun nije imao namjeru, ali start je bio brutalan i lako je mogao završiti lomom noge suparnika. Igrači moraju paziti gdje gaze i kako startaju, stoga se ne može reći da je sudac fatalno pogriješio, ali mogao je izvući i žuti karton, ne bi bilo previše protesta.
"Igrao sam nogomet i mislim da to nije za crveni karton, ali ne slažem se s ovim cirkusom koji se kasnije dogodio. To nije dobro, sad će se otvoriti Pandorina kutija i svi će željeti mijenjati pravila. Svatko se na nešto žali. Da sam na mjestu američkog izbornika i igrača, odbio bih poništenje kazne", poručio je i prebacio temu na utakmicu Meksika i Engleske.
Gdje je nestao hrvatski dres?
"Čini mi se da su Meksikanci imali više od igre, bolje su igrali, ali napravili su previše pogrešaka i Englezi su to iskoristili. Slažem se s vama da je njihov izbornik napravio veliku pogrešku kada je izvadio Quinonesa. I ja sam se čudio zašto to radi. Treneri ponekad zabrazde i rade gluposti", zaključio je i poželio mi puno sreće u LA-u.
Na povratku u hotel prošao sam pokraj spomenutog štanda s dresovima i hrvatskog dresa na čelnoj poziciji više nije bilo. Prodavač mi je sa širokim osmijehom mahnuo rukom i nastavio brojati pezose.
"Otišao je, nema više", dobacio je i nasmijao se grohotom kada sam mu uzvratio da je našao svoga velikog Kineza.
"Nije, kupio ga neki krupni Amerikanac", uzvratio je i okrenuo se novim mušterijama.
Najbolje avanture tek počinju
Za Meksiko je Mundijal završio, El Tri je ispao, a nema više ni utakmica ovdje, sve se do kraja igra u SAD-u. No, posao s dresovima i dalje cvjeta.
Sutra je novi dan, a večeras se idem naći s Englezima koje sam upoznao u avionu iz Toronta. Nisu našli ulaznice, ali vele da je u gradu bilo jako zanimljivo. Priča napretek, veselo društvo, nema što. Najbolje avanture tek počinju.
