Obala Bjelokosti 2006. godine stigla je na svoje prvo Svjetsko prvenstvo kao možda i najuzbudljivija afrička reprezentacija koja se do tada pojavila na velikoj sceni. Snaga, brzina i individualna kvaliteta činili su momčad koju nitko nije želio za protivnika, a predvodio ih je čovjek čiji je utjecaj odavno nadilazio nogomet.
Tri vijesti o kojima se priča
Didier Drogba nije bio samo vođa na terenu. U godinama koje su prethodile prvenstvu postao je simbol jedinstva u zemlji razorenoj građanskim ratom, pozivajući na mir i odigravši ključnu ulogu u njegovom zaustavljanju. Malo je igrača u povijesti koji su imali takvu težinu – i na terenu i izvan njega.
Ovaj članak dio je rubrike 12 najboljih utakmica svjetskih prvenstava 21. stoljeća.
Drogbin govor prekinuo je građanski rat
On u to vrijeme nije bio samo nogometna zvijezda nego i nacionalni simbol. Nakon što se Obala Bjelokosti prvi put plasirala na Svjetsko prvenstvo 2006., upravo je on pred kamerama kleknuo i emotivno pozvao zaraćene strane na prekid građanskog rata koji je godinama razdirao zemlju. Njegove riječi imale su nevjerojatan odjek – ubrzo je proglašeno primirje, a reprezentacija je čak odigrala utakmicu u pobunjeničkom dijelu zemlje, što je dodatno učvrstilo proces pomirenja.
Ono što je posebno krasilo Obalu Bjelokosti je da su bili skup igrača iz ozbiljnih klubova, igrača koji su poznavali taktičku disciplinu. Koliko god da su ranije afričke reprezentacije bile pomalo "divlje" po tom pitanju, ovo je bila ekipa koja je imala sve za suprotstaviti se najboljima.
Skupina smrti najavljivala je spektakl
Ždrijeb ih nije mazio. Skupina C brzo je prozvana “skupinom smrti”, iako je imala jednu zanimljivost, čak tri reprezentacije iz nje nisu igrale na prethodnom Svjetskom prvenstvu 2002. godine.
Argentina kao veliki favorit, Nizozemska koja je tražila iskupljenje nakon dva nesretna polufinala Eura, uključujući na domaćem terenu 2000. i potpunog izostanka s Mundiala 2002., te Obala Bjelokosti kao nova afrička sila. Uz njih i Srbija i Crna Gora kao tvrd i neugodan protivnik prepun zvijezda najvećih europskih klubova.
Afrikanci su već u prvom kolu pokazali što mogu, ali su unatoč dobroj igri poraženi od Argentine. Bio je to susret u kojem su ostavili sjajan dojam, ali i ostali bez bodova – što je ovu utakmicu protiv Nizozemske činilo presudnom.
Dvije na papiru strašne momčadi
Vratar Tizie bio je najmanje poznato ime, ali već obrana strašna. Na bokovima Emanuel Eboue (Arsenal) i Arthur Boka (Stuttgart), stoperi Kolo Toure (Arsenal) i Abdoulaye Meite (Marseille), u vezi Yaya Toure (Olympiacos), Didier Zokora i Romaric iz francuske lige, a uz Drogbu (Chelsea) u napadu još dva Konea, jedan iz PSV-a, drugi iz Nice.
Izbornik Oranja Marco Van Basten imao je kombinaciju prekaljenih klasa (Edwin Van der Sar, Giovanni Van Bronckhorst, Phillip Cocu, Ruud van Nistelrooy, Mark van Bommel) i mladih igrača čije će pravo vrijeme doći tek četiri godine kasnije u Južnoj Africi (Robin Van Persie, Rafael van der Vaart, Arjen Robben, Wesley Sneijder, John Heitinga, Ryan Babel)
Obala Bjelokosti ušla je u utakmicu hrabro, bez kalkulacija i odmah su pokazali kako to nije momčad koja je došla samo sudjelovati. Visoki presing zbunio je Oranje i već u prvih dvadesetak minuta zaprijetila je Obala otprilike pet puta, ali uvijek je u završnici nešto nedostajalo.
Nizozemci dvaput zaprijetili - dva zabili
S druge strane, Nizozemska je bila brutalno učinkovita. U 23. minuti Robin van Persie iskoristio je slobodan udarac koji je sam izborio i preciznim projektilom doveo Nizozemce u vodstvo. Bio je to prvi udarac koji je ozbiljnije zaprijetio – i odmah pogodak.
Samo četiri minute kasnije novi šok za Afrikance. Ruud van Nistelrooy pobjegao je obrani na fantastičnu asistenciju Robbena te na rubu zaleđa i rutinski zabio za 2:0. Dva udarca, dva gola – školski primjer učinkovitosti.
Umjesto raspada, uslijedio je odgovor. Zokora je u 36. minuti zatresao gredu, a dok se ona još tresla je u 38. minuti Bakary Kone smanjio na 2:1 i vratio utakmicu u život. Sjajan solo prodor završio je udarcem sa 17 metara u suprotne rašlje. Bio je to signal da slijedi prava drama.
Pritisak Obale, kontre Nizozemaca, šansa na šansu!
Do kraja poluvremena i kroz cijelo drugo, Obala Bjelokosti napadala je bez prestanka. Brzina, snaga i direktnost, ali prije svega fanatični presing, stvarali su ogromne probleme nizozemskoj obrani. S druge strane, Nizozemci su bili opasni iz kontre. Doslovno su se nizale prilike, malo s jedne, malo s druge strane.
Afrikanci su igrali možda i najbolji nogomet koji je dotad neka reprezentacija Crnog kontinenta prezentirala na Svjetskim prvenstvima, ali nedostajala je završnica.
S druge strane, Nizozemska je pokazala ono što velike reprezentacije imaju, sposobnost da prežive i kada nisu bolji protivnik, a posebno je siguran bio Edwin Van der Sar. Nije imao neku spektakularnu obranu, ali imao je podosta posla gdje je sve odradio rutinski.
Obala Bjelokosti izgubila je i drugi susret na prvenstvu, ali je osvojila simpatije cijelog svijeta. Nizozemska je, s druge strane, osigurala prolazak dalje, ali ova utakmica otkrila je i njihove slabosti koje su došle na naplatu već u osmini finala, gdje su poraženi 1:0 od Portugala u glasovitoj Bitci za Nürnberg, onoj s čak četiri crvena i 16 žutih kartona.
Njihovo prvenstvo je, kao što smo već naveli, bilo ono četiri godine kasnije.
Pogotke s ove utakmice pogledajte OVDJE.
