Ples kuglica u sjedištu UEFA-e u švicarskom Nyonu pretvorio se ovog utorka u igru sudbine. Ponovno su, kao i poslije 17 godina, u ždrijebu spojeni Hajduk i Žilina, klub sa sjevera Slovačke. Za razliku od tadašnjeg ždrijeba, ovaj put je odlučeno da će se prva utakmica igrati na Poljudu, a revanš u Slovačkoj. Čim su UEFA-ini dužnosnici izvukli Žilinu kod mnogih navijača Hajduka i ne samo pristaša Majstora s mora nego i kod brojnih pratitelja hrvatskog klupskog nogometa, ali i naše navijačke scene, proradila su sjećanja na ljeto 2009. godine i sve ono što je tada popratilo te dvije utakmice Splićana i Slovaka.
Tri vijesti o kojima se priča
Za Hajduk i njegove navijače to je do danas ostalo jedno od najtraumatičnijih iskustava kad su u pitanju kontinentalna natjecanja. Premda su Splićani u godinama koje su uslijedile ispadali i od lošijih klubova u Europi nego što je bila tadašnja Žilina (Dila Gori, Gzira, Ružomberok, Dinamo City), cijeli taj horor koji se dogodio i šokantne scene koje su bile na naslovnicama svih medija ostale su duboko urezane u kolektivnu memoriju torcidaša i svih ostalih hajdukovaca.
Krenimo redom...
Prva utakmica Žilina - Hajduk igrala se 30. srpnja 2009. godine, poprište odigravanja bio je Stadion pod Dubnom. Riječ je o zdanju koje danas može primiti nešto više od 10.000 gledatelja, ali je u to doba kapacitet bio značajno manji.
Hajduk se držao zabrane o neprodavanju ulaznica, Torcida se snašla
Za tu utakmicu UEFA je bila kaznila Hajduk zbog ranijih navijačkih grijeha. Konkretno, Splićanima je bila zabranjeno prodavati ulaznice svojim navijačima za gostujući sektor Žilininog stadiona. Torcidašima to nije predstavljalo problem, snašli su se za ulaznice i njih više od 1000 je doputovalo u Žilinu. Od ranih jutarnjih sati su stigli u grad i jedno vrijeme nije bilo nikakvih problema s domaćinima (koji i nemaju nekakvu ozbiljnu navijačku skupinu) niti s lokalnom policijom koja je bila prisutna u velikom broju.
Torcida se uz uobičajene navijačke aktivnosti zagrijavala za utakmicu i nije se tog prijepodneva činilo da će se grad uskoro pretvoriti u ratnu zonu. Kasnije se ispostavilo da je slovačka policija cijelo vrijeme imala "figu u džepu". Naime, brojni interventni policajci bili su prisutni tamo ne samo s ciljem da spriječe možebitne navijačke izgrede nego i da onemoguće navijačima Hajduka ulazak na stadion, a što je naknadno utvrdio sud u Banskoj Bistrici, o čemu ćemo nešto kasnije u tekstu.
Brutalni policijski teror trajao je satima
Dakle, Torcida je u jednom trenutku odlučila krenuti prema stadionu, da bi im slovačka policija pripriječila put. Ono što se u prvi mah činilo kao klasično komešanje između navijača i policije, kakva obično brzo nestanu, pretvorilo se u potpunu katastrofu. Slovačka policija obavijestila je pripadnike Torcide da dalje od tog mjesta na kojem su zaustavljeni neće moći odnosno da će im biti zabranjen daljnji put prema stadionu i ulaz na sami stadion, što su odlučili "potkrijepiti" s pendrecima i prekomjernom uporabom sile.
Uslijedili su brutalni obračuni koji su kulminirali s brutalnim iživljavanjem od strane slovačke policije. Više od 200 pripadnika Torcide je uhićeno (točna brojka je 212) te su deportirani iz Slovačke, a izrečena im je i petogodišnja zabrana ulaska u Europsku uniju, u kojoj Hrvatska tada još uvijek nije bila. Fotografije koje su tada pristizale iz Žiline bile su šokantne i svjedočile su same za sebe o užasnim događanjima.
Slovački sud presudio u korist Torcide
Nije trebalo proći dugo vremena dok navijači Hajduka dobiju satisfakciju i to - pravnu. Ona "prekomjerna uporaba sile" koju smo spomenuli maloprije u tekstu nije tek obična novinarska konstrukcija nego je tako glasila pravomoćna odluka suda u Banskoj Bistrici. Torcida je vrlo brzo angažirala zagrebačkog odvjetnika Nevena Zelića koji je skupa sa svojim slovačkim kolegom Branislavom Rybanskim podigao tužbu koju je sud u Banskoj Bistrici uvažio u rujnu iste te godine.
Sud je utvrdio da se slovačka policija brutalno iživljavala, prekomjerno upotrijebila silu te kršila ljudska prava navijača, držeći ih cijelu noć svezanih ruku na otvorenom.
Torcida je tu odnijela pravnu pobjedu, a čak je i UEFA stala na njihovu stranu poručivši kako se jedina zabrana koja je tad bila važeća odnosila na to da Hajduku zabrani distribuciju ulaznica za svoje navijače. U prijevodu, nikakve veze s UEFA-om nije imalo to što je slovačka policija na svoju ruku zabranila ljudima kretanje prema stadionu i sami ulazak na stadion, što se kasnije očitovalo i u sudskoj presudi odnosno pobjedi navijača.
Hajduk ispao od Žiline, navijači htjeli provaliti u svečanu ložu
I dok je ta presuda stigla u rujnu 2009. godine, u međuvremenu su Hajduk i Žilina na Poljudu odigrali uzvratnu utakmicu. Nakon što je onaj dvoboj u Slovačkoj završio rezultatom 1:1, Splićanima je u uzvratu bilo dovoljno i 0:0 da prođu (jer je tada još uvijek bilo na snazi pravilo gola u gostima), međutim oni su poraženi s 0:1 i ispali su, što je dovelo do incidenata na Poljudu. Naročito su bijesni bili navijači sa zapadne tribine koji su se u jednom trenutku htjeli obračunati s ljudima i svečane lože u kojoj se nalazio i tadašnji splitski gradonačelnik Željko Kerum. Bilo je to razdoblje kada je politika postavljala svoje ljude i odlučivala o tome tko će upravljati Hajdukom.
U svakom slučaju, taj kraj srpnja i početak kolovoza 2009. godine bili su najgora vrsta horora za Hajduk i Torcidu. Trauma kakva se, nadajmo se, neće ponoviti ove godine, kako na terenu tako i na ulicama Žiline.
Galerija
