Bez starca nema udarca, da se poslužimo starom narodnom poslovicom. Luka Modrić još je jednom pokazao da nije presušio i da su u njegovu slučaju godine doista samo broj. U kapetanu još uvijek ima dinamita; odigrao je jako dobro, postigao majstorski pogodak i zasluženo dobio ovacije varaždinskih tribina.
Tri vijesti o kojima se priča
Nije važno ima li netko 40 ili 17 godina, već može li ili ne može. Modrić još uvijek može – pokazao je to sada protiv Slovenije, a pokazivao je i tijekom cijelih kvalifikacija. E, sad, to što može Modrić, ne znači automatski da mogu i drugi, pogotovo ako imaju problema s ozljedama ili nisu dovoljno oporavljeni.
Rekli su nam da smo spori
Neki svjetski analitičari utvrdili su nakon poraza od Belgije, a i prije te utakmice, da Hrvatska ima prestaru i presporu momčad. Odnosno, da su u prvom planu previše zastupljeni zaslužni senatori koji se grčevito drže za svoje pozicije i ne dopuštaju da ih zamijene mlađi, poletniji igrači.
Možda je to djelomično točno i možda baš zbog toga kladionice ne vjeruju Vatrenima, no nitko se ne bi usudio staviti ruku u vatru da će se Hrvatska na predstojećem Svjetskom prvenstvu provesti kao bosa po trnju. I uoči Katara slušali smo slične opservacije, pa dobro znamo kako je to završilo. Činjenica jest da su prošle još četiri godine i da su glavne hrvatske vedete ušle u posljednju fazu svojih karijera.
Lako je reći da treba znati kada je kraj, ali puno je teže povući taj potez na vrijeme. Mnoge velike generacije svjetskog nogometa i njihovi izbornici to nisu znali napraviti. Ili jednostavno nisu imali snage; išli su do kraja s istim snagama i izgorjeli. Najsvježiji primjeri za to su Španjolci i Nijemci.
Izbornik Zlatko Dalić odlučio je ići do kraja s igračima koji su mu donijeli najveće uspjehe. Njegova je procjena da oni još uvijek mogu napraviti velike stvari. Možda i mogu, ali ključno je pitanje mogu li skupa, odnosno mogu li u isto vrijeme biti na terenu.
Mogu li Kova i Krama?
U nogometu je najvažniji balans – u ovom slučaju, fini balans starih i mladih. Vatreni nasušno trebaju svježinu, polet i izdržljivost mladih igrača, ali jednako tako trebaju i iskustvo veterana. Dalićev najvažniji zadatak bit će pronaći taj idealni omjer. Modrić mora biti u prvoj postavi, ne samo zbog starih zasluga, već zato što to svojom igrom apsolutno zaslužuje. Slično vrijedi i za Ivana Perišića, dok za ostale nisam posve siguran.
Može li Mateo Kovačić uhvatiti pravu formu do početka Mundijala i može li Andrej Kramarić prebroditi očite probleme s ozljedom? To je veliko pitanje. Kada tomu dodamo da i Joško Gvardiol mora loviti natjecateljski ritam, dolazimo do zaključka da je u ovom trenutku možda ipak malo previše prvotimaca koji tek traže pravu formu.
Dalić je uvijek imao rješenje
Dalić je dosad imao taj fini osjećaj za prepoznavanje situacije, znao je na pravi način upravljati momčadi i procesima unutar nje. Zaslužio je maksimalno povijesno povjerenje i njegove odluke treba respektirati, no to ne znači da se o njima ne može raspravljati i analitički komentirati. Hrvatska je u nogometu postala svjetska velesila upravo zbog toga što se nitko od nas – ni javnost, ni struka – nikada nije zadovoljavao prosjekom. Plasman na veliko natjecanje uvijek je dobar rezultat, ali bez visokih ambicija nema ni povijesnih uspjeha.
Prijateljske utakmice nikada nisu bile pouzdan barometar. Na osnovu njih malo se toga može sa sigurnošću zaključiti, u što smo se uvjerili već bezbroj puta. To što je Hrvatska izgubila od Belgije, kao i to što je pobijedila Sloveniju, uoči samog turnira ne znači previše. Jedan moj prijatelj zna reći da je Hrvatska najjača "kada se igra u pare". U prijevodu – kada je gusto i kada utakmica ima izravan rezultatski ulog.
Nadajmo se da će Vatreni to još jednom dokazati tamo gdje je najvažnije. Kvalitetu imaju, znanje također, a ako izbornik pogodi s opisanim balansom, ponovno bismo se mogli itekako veseliti.
Gol Modrića Oblaku
