Ako José Paulo Bezerra Maciel Júnior, poznatiji kao Paulinho, prijeđe iz kineskog Guangzhoua Evergrandea u Barcelonu, taj transfer mogli bi nazvati povijesnim. Nekoliko je razloga za to. Spekulira se da je Barcelona ozbiljno zainteresirana za brazilskog veznjaka. Navodno su pregovori u tijeku.
„Iznimno sam ponosan što jedan tako veliki klub razmišlja o meni“, izjavio je Paulinho za brazilske medije davši naslutiti da se nešto kuha.
Neymar je navodno skrenuo pažnju čelnika Barcelone na svojeg sunarodnjaka koji je u posljednje vrijeme pružio nekoliko dobrih partija u dresu Selecaa. Unatoč tomu što igra u od mnogih podcijenjenoj kineskoj ligi, novi brazilski izbornik Tite ipak ga je zvao u reprezentaciju. U južnoameričkim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. postigao je protiv Urugvaja svoj prvi i do sada jedini hat-trick u dresu Brazila. To nije ostalo nezamijećeno.
Barcelona želi Paulinha
Interes Barcelone popriličan je obrat u karijeri brazilskog veznjaka, koji je 2013. iz Corinthiasa prešao u Tottenham za 17 milijuna funti. No, u dvije sezone u Premierligi nije se baš proslavio. Da baš i nije briljirao, najbolje govori podatak da ga je čelnik Tottenhama Daniel Levy, koji je u svijetu nogometa poznat kao jedan od najtvrđih pregovarača, prodao u Guangzhou Evergrande za „samo“ 10 milijuna funti.
Dakle, poslovni čovjek koji je u stanju izvući i posljednju funtu iz kupca, izgubio je na Paulinhu sedam milijuna, i to prodavši ga u najboljim godinama u kinesku ligu koja je u tom trenutku kretala u veliku ekspanziju potrošnje i debelog preplaćivanja imalo zvučnijih imena.
Podatak koji dovoljno govori kako je Paulinho u tom trenutku kotirao na europskom tržištu. Da je u tom trenutku prešao u neki europski klub, Tottenham možda ne bi dobio ni pet milijuna. Samo dvije godine kasnije Paulinho je na meti Barcelone, a Guangzhou Evergrande traži za njega 40 milijuna eura, što je oko tri i pol puta više nego što ga je platio Tottenhamu.
Rušenje stereotipa
Ako se transfer ostvari, što neće biti tako lako, Paulinho bi mogao srušiti eurocentrični stereotip kako je kineska liga odredište za ostarjele ili propale nogometaše koji su morali otići iz Europe jer nisu bili dovoljno dobri i vjerojatno se više neće vratiti. Bio bi to svojevrsni početak reverzibilnog procesa koji bi u dogledno vrijeme moga promijeniti odnose snage u svjetskom nogometu.
Jer, to bi bio znak da je kineska liga dovoljno ojačala da može podignuti pristiglog stranog nogometaša na višu razinu i vratiti ga u Europu, i to u najveće klubove uz značajnu zaradu. Kinezi su do sada isključivo trošili na inozemne zvijezde, i to u mnogim slučajevima suludo, ali uskoro bi se to moglo značajno promijeniti.
Kraj sulude potrošnje u Kini
Po svemu sudeći uskoro stiže kraj kineske nesmiljene potrošnje. Skorim uvođenjem pravila o stopostotnom porezu na inozemne igrače, što znači da će klubovi u državnu kasu morati kapnuti upravo onoliko koliko će iznositi transfer, potrošnja će vjerojatno dobrano pasti. To je i razlog što se Guangzhou Evergrande, sedmerostruki uzastopni prvak Kine, neće tako lako riješiti Paulinha.
No, puno toga će ovisiti o igraču i njegovoj želji. Barcelona je ogroman izazov i Paulinho to ne krije. Brazilac će uskoro napuniti 29. i tko zna hoće li dočekati sljedeću sličnu priliku. Taj transfer bio bi i odlična promocija kineske lige u svijetu i dokaz mlađim inozemnim igračima da odlazak u Kinu nije putovanje s kartom u jednom smjeru.
