Hrvatska rukometna reprezentacija ove je godine već odigrala dva turnira.
Prvi je bilo Europsko prvenstvo u Njemačkoj, koje smo otvorili fantastičnom pobjedom nad Španjolskom, a onda je uslijedila serija razočaranja. Potom smo se na njemačko tlo vratili s novim izbornikom te sjajnim partijama izborili Olimpijske igre.
Samo 16 mjesta bit će u avionu za Pariz
Natjecanje je to na kojem se sanja naći svaki hrvatski rukometaš, ali naravno da tamo neće moći biti svi. Sigurno niti svi koji su sudjelovali u posljednje dvije akcije.
Izbornik će u Pariz moći povesti 16 igrača. Ako računamo da je potrebno uvijek imati tri vratara te barem jednog specijalista čisto za obranu (Jakov Gojun), preostaju nam po dva igrača za svaku poziciju.
Jedna je ipak u Hrvatskoj posebna, a to je lijevo krilo. Pozicija na kojoj smo često znali imati problema, pa je tako jedno prvenstvo čak na njoj zaigrao Tonči Valčić, a i Lino Červar radio je ekshibicije na Europskom prvenstvu 2004. godine kad je poveo tek Nikšu Kaleba, a na lijevo krilo često ubacivao drugog pivota, Igora Vorija.
Sigurdsson će morati izabrati između tri sjajna igrača
Danas to nije tako, kad svi igrači budu zdravi, Dagur Sigurdsson imat će uistinu gorko-slatku brigu koja dva igrača povesti u Pariz.
Mnogi bi rekli kako Marin Jelinić i Lovro Mihić, igrači koji su nastupali na ova dva turnira, svakako trebaju biti na letu za Pariz, no kako ignorirati Davida Mandića bude li napokon zdrav?
26-godišnji rukometaš Melsungena ponajbolji je obrambeni igrač kojeg imamo te je sezonama bio izuzetno važan, a također je i vrlo dobar realizator u napadu. Ipak, u svom trenutačnom klubu ne igra ga puno pa je tako u 23 ligaške utakmice ove sezone postigao tek 25 pogodaka.
S druge strane, Jelinić i Mihić igraju sjajno i u klubovima, a po pitanju reprezentacije posebno vrijedi istaknuti Mihića.
Mihić je puno puta otpao, ali svaki je put na poziv istog trenutka dolazio
Njemu je 29 godina, a vjerojatno je imao najviše rezanja s onih posljednjih popisa od svih naših rukometaša. Bio je na nekoliko natjecanja (Euro 2018. i 2022., SP 2017, i 2021.), ali medalju dosad nije osvojio. Kao netko tko je uvijek spreman uskočiti, mnogi vjeruju da je zaslužio svoje mjesto. Posebno jer bi uvijek kad bi zaigrao bio među najboljima na terenu.
Što se tiče Jelinića, on je u reprezentaciju zbog Mandićevih ozljeda praktički upao kao prvi izbor i zadovoljava, posebno jer zbog svoje visine može odigrati više različitih uloga u obrani.
Bit će ovo težak posao za Dagura, a u svakom slučaju netko od rukometaša koji zaslužuju biti u Parizu mogao bi otpasti s popisa.
Na ostalim pozicijama trebalo bi biti nešto lakše, no i tamo će biti nekih koji vjeruju da su sigurni putnici na OI, a na kraju će tamo moći otputovati tek kao navijači.
Što se tiče lijevih krila, dat ćemo vama priliku da u anketi izrazite svoje mišljenje o tome koja bi dvojica trebala biti u reprezentaciji.
