Tipičan poraz Dinama. Baš onako kako smo navikli u nekim davnim vremenima, kada se uspješnije nosio s europskim velikanima. Bio bi bolji, imao bi više šansi, ali Fortuna bi mu redovito okrenula leđa. Tako je bilo i sinoć protiv Olympiakosa. I stoga ostaje žal i tuga, jer Dinamo je doista odigrao jako dobro partiju. Nedostajalo je malo sreće. I malo bolji vratar.
Tri vijesti o kojima se priča
Incident nakon utakmice zbog Zvezdine kape: 'Skini tu kapu!'; 'Neću!'
Mamić se obrušio na suce: Zakinuli su nas za dva penala i zaleđe kod gola!
Olympiakos slavio na Maksimiru: Eduardo tragičar, Modri bez penala u 95. minuti!
Dinamovci neutješni: 'Ne pobjeđuju uvijek bolji, jako sam uzrujan'
Ne sjećamo se kada je Dinamo posljednji put odigrao tako zrelu utakmicu protiv tako zvučnog protivnika kao što je Olympiakos. Prvo poluvrijeme bilo je stvarno odlično, nedostajao je pogodak da bude fantastično. Igra Dinama podsjetila nas je na onu slavnu utakmicu s Atleticom.
Mamić iznenadio taktikom
Zoran Mamić iznenadio je postavom i taktikom na startu utakmice. Dinamo je krenuo bez Marka Pjace, umjesto njega zaigrao je Armin Hodžić, ali izrazito ofenzivno. Zadnja linija „modrih“ izašla je prilično visoko, stisnuli su Grke na njihovu polovicu terena, dvadesetak minuta igrali su žestoki presing. Grci su došli do daha tek oko dvadesete i pete minute.
Neki su u novinarskoj loži komentirali: 'Zar je to taj strašni Olympiakos koji sve razbija u Grčkoj i pobjeđuje Arsenal u Londonu.' Doista se nije moglo razlučiti tko je tu favorit i kandidat za prolaz u drugi krug Lige prvaka. Kada su udarci Antolića i Roga odsjeli na vratnicama, zacijelio su mnogi pomislili da stiže kazna. I stigla je, to je nepisano nogometno pravilo.
Svi su dobri osim - vratara
Ovaj Dinamo ima sva mjesta dobro i vrlo dobro pokrivena, sva osim pozicije vratara. Možda smo prestrogi, ali Eduardo ipak nije taj. Za bolje rezultate u europskim kupovima Dinamu je potreban sigurniji vratar. Portugalac prima previše pacerskih golova za ovu razinu natjecanja. Jednu utakmicu brani odlično, kao protiv Arsenala, a onda u dvije zabrlja. Pogreške vratara su najvidljivije i najskuplje. Možda je nepravedno, jer griješe i napadači, ali tako je to u nogometu, primljeni golovi više se pamte nego promašene šanse.
Teško je reći tko je bio najbolji u redovima „modrih“, nitko se nije posebno izdvojio, ali u polju su svi bili na visokoj razini. Nama se najviše dopao Goncalo, koji je odigrao taktički gotovo perfektnu utakmicu. Bio je na svakoj lopti, u svakom duelu pravovremen i koncentriran. Goncalo doista rijetko griješi, igra na sigurno, baš onako kako se u obrani i treba igrati. Kod gola mu se malo toga može prigovoriti. Stjerao je usamljenog napadača Olympiakosa u mrtvi kut, da je išao u noge, riskirao bi da napravi jedanaesterac i da mu podvali "lažnjak", a povratnu loptu nije trebao braniti jer nikoga nije bilo na drugoj stativi. Nije mogao znati da će se Eduardo tako loše postaviti. Uostalom, Ideye nije pobjegao njemu nego Matelu koji je zaspao na desnom boku.
Goncalo oduševio
Ovom partijom zaslužio je veće povjerenje trenera i veće poštovanje navijača. Tih je i miran čovjek, ne razbacuje se velikim riječima i izjavama, ali očito zna igrati nogomet. I ostatak obrane zaslužuje pohvale. Kako igra u posljednje vrijeme, možemo reći da Taravel konačno izgleda kao pojačanje.
Slijedi uzvrat u Pireju. Tamo će sigurno biti teže, ali Dinamo pokazuje da se može nositi s objektivno boljim momčadima od sebe. Bez obzira na rezultate do kraja natjecanja, „modri“ su napravili značajan iskorak u odnosu na ranije sezone. Prije svega tu mislimo na igru, iako se ni tri osvojena boda ne smiju zanemariti.
Arsenal je pobijedio Bayern i do kraja zakuhao situaciju u skupini. Teško da Dinamo može do trećeg mjesta, raspored mu ne ide na ruku, ali ne treba se predavati. Pobjeda u Pireju nije „nemoguća misija“.
