Tri vijesti o kojima se priča
Slaven Bilić već je ušao u povijest West Ham Uniteda, kultnog kluba radničke klase istočnog Londona. Upravo pod njegovim vodstvom klub je osvojio najviše bodova u ligi. Stigao je na početku sezone i na premijeri istoimene lige senzacionalno nokautirao gradskog rivala Arsenala na Emiratesu. U sljedećih pet kola pobijedio je u gostima Liverpool i Manchester City, par kola kasnije i Chelsea Josea Mourinha…
Navijači su bili u ekstazi, no mnogi su smatrali kako će se bajka rasprsnuti poput jednog od tisuće balončića od sapunice koji se svakog drugog vikenda napušu na Boleyn Groundu. Ali to se nije dogodilo već je do kraja sezone Slaven Bilić pobijedio i Tottenham i Everton, a malo je nedostajalo da u Leicesteru padne skalp budućeg prvaka.
Povijesna utakmica s Man Unitedom iz više razloga
Od velikana Bilićev West Ham nije uspio pobijediti samo Manchester United. Dva remija, jedan u ligi i jedan u FA kupu te domaći poraz za kraj priče u FA kupu. Sve se to može naplatiti sljedećeg utorka kada će na stanici metroa Upton Park navijači izaći zbog utakmice s Crvenim vragovima.
Prije toga čeka ih utakmica sa Swanseajem ove subote i ukoliko padne velški klub utorak će biti jedan od najvažnijih dana u novijoj povijesti Hammersa. Bod dijeli dva Uniteda, onaj londonski i mančesterski, a ulog je nastup u Europskoj ligi sljedeće godine. No, peto mjesto moglo bi se za nekoga senzacionalno pretvoriti i u četvrto ukoliko drugi klub iz Manchestera, City kiksa u sljedeće dvije im preostale utakmice.
Svega tu rezultatski može biti, a West Hamu bi jako značilo igranje u Europi sljedeće godine zbog selidbe na novi stadion, onaj olimpijski kojeg su u koncesiju dobili na 99 godina. Europska liga bi se, za razliku od ove sezone, sljedeće sezone htjela igrati, dok bi igranje Lige prvaka, kojoj se još mnogi nadaju, bilo jedno od najvećih uspjeha ovog kluba u 121 godina postojanja kluba.
Kraj jedne ere
No, pustimo malo rezultatsku stranu priče. Ovaj utorak bit će jako, ali baš jako emotivan za navijače Čekičara. Bit će to posljednja službena utakmica na kultom stadionu Boleyn Ground, domu njihovog omiljenog kluba od davne 1904. godine.
Slaven Bilić preuzeo je United u povijesnim godinama. Od skidanja rekorda do odlaska u novi dom. A taj novi dom više nije u blizini Barking Roada i Green Streeta. To je još uvijek istočni London, ali Stratford je nekoliko kilometara dalje u nekadašnjem olimpijskom kompleksu u kojem nema kuća u nizu i zgrada boje cigle. Tamo prevladava moderna arhitektura, tamo nema duha West Hama, štandova s brzom hranom, prodavača slatkiša, pite kod Nathana, velikog Boleyn puba na uglu…
Kako izgleda utakmica West Hama iskusio je nedavno naš kolega Vlado Boban u svojoj oproštajci od stadiona omiljenog mu kluba. I on se uvjerio što znači West Ham tom dijelu grada.
I zato su mnogi navijači tužni. Stari West Ham je na samrti, a rađa se jedan novi. Moderni nogomet natjerao je i ovaj klub radničke klase istočnog dijela grada na velike promjene. Veći stadion donijet će i više novca potrebnog kako bi navijači proživljavali više ovakvih sezona. Jasno je to svima i emocije su pomiješane.
Navijači Arsenala su Emiratesom dobili veći glamur, ali ne i više trofeja. Mnogi pate za legendarnim Highburyjem s kojim je, kažu navijači, umro i onaj Arsenal običnih radničkih obitelji iz tog dijela grada. Tottenham također uskoro odlazi s White Hart Linea i gradi novi, veličanstveni stadion s kojim će ući u novu eru.
Odlazak iz starog kvarta
Novac od TV prava je od engleskih klubova srednje klase napravio europske bogataše i Boleyn Ground je postao premali za ambicije čelnika West Hama. Na stotine ljudi u okolici stadiona moglo bi imati velikih problema s održavanjem svojih ugostiteljskih obrta, starih na desetine godina, vođenih od nekoliko generacija lokalnih ljudi. Njihova iskustva odlično prikazuje kratki dokumentarac Guardiana u kojem se može vidjeti sva emocija koju lokalna zajednica dijeli s klubom.
Treba će godine, možda i desetljeća, da Olimpijski stadion i njegova okolica poprime taj duh koji se stvarao više od stoljeća. Ako je to uopće moguće ponovno izgraditi. Koncesija ionako traje baš toliko, a onda tko zna…
