Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino i Amaury Group, vlasnik listova France Football i L'Equipe, nisu uspjeli naći zajednički jezik. Istekao je ugovor o spajanju Ballon d' Ora i FIFA-ine nagrade za igrača godine koji je potpisan 2010. godine, pa ćemo od 2017. opet imati staru Zlatnu loptu, javlja španjolski As.
A to znači da će, kao i od 1956. do 2009. godine, dobitnika Zlatne lopte birati poznati novinari i urednici sportskih medija diljem Europe. Zadnjih šest godina pridružili su im se kapetani i izbornici reprezentacija koji su od 1991. do 2009. birali dobitnika FIFA World Player, čiji se povratak u nekom obliku također očekuje.
Mnogi smatraju kako je to i bolje za Ballon d' Or, jer su mnogi izbornici i kapetani, naročito iz egzotičnih dijelova svijeta najbolje birali po onom tko im je draži nogometaš, primjerice Messi ili Ronaldo, a ne tko je te godine uistinu najviše zaslužio postati igračem godine.
Posljednjih godina Zlatna je lopta postala sinonim za moderni nogomet, pa čak i jednu gala večer koja više liči na dodjelu Oscara, na kojoj jedan Cristiano Ronaldo plače primajući nagradu umjesto da suze radosnice lije kada diže pehar s klubom.
Mnoge ljubitelje nogomete živcira da trka između Lea Messija i Cristiana Ronalda koja je pak nekima važnija i od učinka klubova za koje navijaju. Napucavanje statistike i rušenje većinom beznačajnih rekorda ne vrijedi ništa ako vaš klub ne osvaja trofeje, jer nogomet je kolektivni sport.
Najbolje se to vidi baš na primjeru spomenutog Cristiana Ronalda, velikog favorita za Zlatnu loptu 2017., koji je u sedam godina provedenih u Realu samo jednom osvojio naslov španjolskog prvaka. Ugrabio je i dvije Lige prvaka, ali vjerujemo kako mu je najdraži pehar koji je osvojio onaj s Portugalom na ovogodišnjem Euru iako je u finalu malo igrao zbog ozljede u ranoj fazi utakmice. To su trofeji zbog kojih treba plakati od sreće…
