Sad je već stvarno veliko pitanje: je li Ante Čačić samo tvrdoglavi svat koji voli tjerati inat ili doista ne zna, da se samo na tome zadržimo, kada treba napraviti zamjene? Jer, nakon poraza Hrvatske na Islandu i Čačićevih nemuštih objašnjenja zašto (opet) nije mijenjao, to je već toliko simptomatično da postaje jako zabrinjavajuće.

Izbornik prvo tjednima i mjesecima širi priču o gotovo čudesnoj širini hrvatskog kadra, a onda utvrdi da nema koga ubaciti pa još napravi činjeničnu pogrešku konstatiravši da mu igrači s klupe imaju premalo minuta ove sezone. Po tome se može zaključiti da je izbornik bio zbunjen i ošamućen ili uopće ne zna tko mu sjedi na klupi. Ili jednostavno unaprijed ne računa na neke igrače i zove ih samo da popune broj. Ako je tako, trebao bi to javno reći pa ne bismo postavljali ovakva pitanja.

Čačiću opet nije mijenjao

To što je izbornik zbunjen nakon utakmice i nije tako važno, ali brine što dosta često tako izgleda i za vrijeme jačih utakmica. Ponekad se čini da Čačić promatra utakmicu kao običan gledatelj. Gleda, gleda, otpije malo vode, malo sjedne, opet se digne i – ništa. Danima se unaprijed traže opravdanja i provlači priča kako su igrači umorni, iscijeđeni od naporne sezone, a onda kada treba uvesti svježe snage, izbornik to ne napravi.

Cijela je Hrvatska vidjela da Vatreni dišu na škrge u posljednjoj četvrtini utakmice, ali izbornik ne trza. Čačiću kao da smeta pravilo o izmjenama. On bi, izgleda, najviše volio da ih ni nema. Ne kažemo da bi Hrvatska sigurno izbjegla poraz i da je Čačić mijenjao, ali vjerojatno bi imala veće šanse ostati neporažena. Hrvatska je odigrala loše, najblaže rečeno, i to je glavni razlog poraza, no nije li logično postaviti pitanje: zašto se u danoj situaciji ne pokuša izvući što se može?

Ante Čačić
Ante Čačić (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)

Hrvatska nema igru

Kad je u pitanju njegov izravni utjecaj na utakmicu, čini se da Čačić sve prepušta u ruke sudbini i Fortuni, pa kako bude. On kao da poručuje „ja se tu ne bum štel mešat“. Ali, vrč ide na vodu dok se ne razbije. Prvo jače gostovanje i odmah poraz. Je li baš toliko neočekivan? Pa i nije, jer Hrvatska već duže vrijeme ne igra dobro, nema bogzna kakvu igru i uglavnom je do sada pobjeđivala na inspiraciju pojedinaca, najčešće Ivana Perišića.

Kada se njega uštopa, Hrvatska često nema drugo rješenje. Nije li i protiv Finske, i protiv Islanda i protiv Ukrajine Hrvatska slavila, a da nije odigrala ništa posebno!? Hrvatska se predugo provlači i jednom je to moralo stati. Stalo je na Islandu. Situacija nije dramatična, ali je ozbiljna. Jer, četiri su kola do kraja, a Hrvatska još mora u goste Turskoj i Ukrajini, dok Island od jačih gostovanja ima samo Tursku.

Podsjećamo da drugo mjesto vodi u dodatne kvalifikacije, a tamo je uvijek sve moguće. Sad ni drugo mjesto ne izgleda sigurno. Čačić kaže da se moglo i pretpostavljati da će kvalifikacije biti neizvjesne. Želi reći da je skupina jaka i da nije lako biti prvi. Ne kažemo da je lako, ali ta izbornikova izjava se kosi s njegovim brojnim porukama o svjetskoj snazi i kvaliteti hrvatske reprezentacije za koju igraju ponajbolji svjetski igrači. To su izbornikove riječi, naći ćete ih gdje god posegnete.

Anketa

Tko je najveći krivac za poraz Hrvatske na Islandu?

  • glasova
  • glasova
  • glasova

Pogledaj sve ankete

Otkaz ne izgleda kao nemoguća solucija

Dakle, opet kontradiktornost. Ili je Hrvatska „svjetska“ ili nije. Ne može biti oboje. Ako jest, Island, Turska i Ukrajina, uz sve dužno poštovanje prema njima, ne bi trebali biti tako preteški protivnici, zar ne?

Poraz od Islanda opasno je zakomplicirao situaciju. Ako Hrvatska ne podigne formu, moglo bi biti svašta. Čak i da izbornik dobije otkaz prije završetka kvalifikacija. To uopće ne izgleda nemoguće. Ne želimo coprati, ali ne bi bilo prvi put. Naime, Hrvatska u rujnu prvo dočekuje Kosovo, a potom gostuje u Turskoj. Izgubi li tamo, Čačićev stolac opasno će se zaljuljati, ako već nije. To je jasno kao dan.