Nakon oproštaja od UFC-a porazom od Roya Nelsona, Mirko Filipović ekskluzivno je gostovao na video chatu portala GOL.hr. Legenda slobodne borbe nije se mogla zaustaviti u svom oproštajnom obraćanju navijačima. Mirko je iskreno odgovarao na pitanja koja mu nismo stgli ni postaviti, znao je što zanima hrvatsku javnost.

Rekao je, između ostalog, kako je odlučio reći konačno zbogom UFC-u, ali i aktivnom natjecanju.

Cro Cop je odmah na početku voditelju našeg video chata Saši Lugonjiću otkrio svoje dojmove nakon zadnjeg poraza od Nelsona u Las Vegasu, nakon kojeg se odlučio umiroviti.

"Dobro se osjećam, sretan sam jer je ipak prošao jedan težak period za mene, važno je da je sve završeno i ja sam sretan čovjek danas, žao mi je što sam izgubio i priznajem, to će me dugo proganjati. Sportaš sam i mrzim poraze, ali takve su bile okolnosti, deset dana prije borbe sam imao problema s ozljedama, borio sam se ozlijeđen, ali ne želim tražiti isprike, niti biti mekušac."

Mirko je pojasnio o kakvim se problemima radilo.

"Ozlijedio sam se tijekom jednog sparinga, pogodio sam Barrya, a prit tom ozlijedio  ruku, točnije mišić, otišao sam na pregled i nisam želio ići na magnetsku rezonancu. Doktor mi je rekao da moram na operaciju, ali nisam pristao jer nisam želio odustati od borbe. Pripremao sam se za nju šest mjeseci. Evo baš sada dolazim iz bolnice, moram pod hitno na operaciju, odvojila mi se tetiva od kosti, prijeti mi da ostanem invalid na toj ruci, zbilja se radio o teškoj ozljedi. Mislim da je bila dobra borba, ali osjetio sam probleme zbog ruke, nisam jednostavno mogao biti pravi, ali ne želim se na to sada izvlačiti."

Cro Cop je odgovorio na goruće pitanje, što je s nastavkom karijere?

"Ja sam se oprostio, to nema nikakve veze s porazom, bez obzira na pobjedu svakako bi se oprostio od UFC-a. Nisam planirao produživati ugovor, počela me ubijati ta rutina i treninzi. Bio sam profesionalac, bio sam sportaš u svakom smislu te riječi, mene nikada ljudi nisu vidjeli na meču da sam zapušten, da urlam u ringu, da se ponašam nesportski niti da dođem na borbu pun sala što se može vidjeti kod  drugih boraca. Smatram da sam puno dao ovom sportu, imao sam jednu dugu bogatu karijeru, u trajanju od 20 godina i zaista nemam za čime žaliti, naravno da bi moglo biti bolje, ali moglo je biti i puno gore. Svatko svakoga može pobijediti u ovom sportu i to je najveći problem."

Što Mirko kaže na UFC u kojem smatra da je mogao dati puno više?

"Iskreno, nikada mi UFC nije legao, nikada se nisam tamo borio s guštom, kao što je to bilo u Japanu. Iako sam bio profesionalac, nikada nisam bio isti kao u PRIDE-u. Stari Mirko umro je s PRIDE-om. Živio sam spartanski, odricao sam se svega, nije za mene bilo izlazaka niti konzumiranja alkohola, a u zadnje vrijeme me počela smetati rutina i zato sam se odlučio oprostiti."

UFC mu dakle nikada nije pošteno 'sjeo'.

"Na PRIDE-u je bilo brutalnije, koljena u glavu na podu, zbilja okrutnija pravila u Japanu, nego u Americi, ali ovdje su me smetale sasvim druge stvari.  Ne želim ništa reći protiv UFC-a, ali meni je taj kavez kao da smo životinje. To mi je bio najveći šok, a smetali su me i odnosi u toj organizaciji. Na kraju iskreno, u mojoj odluci je presudio novac. Ne bih si nikada oprostio da sam u 33. godini rekao dosta je, ako sam znao da mogu još barem nešto zaraditi," kazao je Mirko te otkrio što ga je zapravo najviše smetalo u UFC-u.

"Ja sam jedino želio dobiti novac za što sam odradio. Jasno mi je da ljudi rade svoj posao, ali meni je to smetalo. Najteže u cijeloj priči sjelo mi je vaganje. To je strašno. Radila se takva pompa oko toga i spektakl, nas dovedu dva i pol sata ranije, ubijalo me, ljudi vrište, ja to stvarno nikada nisam volio, nekima to odgovara, ali mene ne. Dan uoči borbe me to zbilja iritiralo."

Možemo li očekivati novi meč protiv Fjdorora?

"Sada ne, sada jedino želim sanirati ruku, danas ili sutra možda, ali ne pod okriljem UFC-a. Moja natjecateljska karijera je gotova, ali možda kroz dvije godine ako se raspline vatra u meni odradim neki meč u Japanu ili negdje drugdje. Ali sada su ipak ozljede, o kojima trenutno najviše razmišljam."

Žali li za čime u karijeri i je li se mogao i ranije oprostiti?

"Uoči borbe s Pat Barryem rekao sam dosta, ali rekao sam Bože daj mi da pobijedim Barrya i da borba prođe bez ozljede. Do sada sam imao šest operacija i naravno da sam kalkurirao, hoće li mi nastradati koljeno, mišić ili nešto. Na povratku na aerodromu rekao sam kako je to moja posljednja borba i zaista sam tako odlučio. Ali uslijedio je poziv UFC-a mogu li uskočit za meč s Mirom. Ja sam se dvoumio i na kraju pristanem i drugo jutro završim u bolnici."

"Svakako da ne žalim ni za čim, puno sam napravio u ovom sportu i ova borba kad se dogodila ta ozljeda uoči meča protiv Nelsona, upitao sam se Bože, zašto mi se to događa, ali ipak sam to odradio, koštalo me glave, ali ne žalim."

Mirko je otkrio i što je presudilo u tome da se ipak ne oprosti sa 33 godine na leđima.

"Iskreno, nakon Grand Prixa 2006. godine pitali su me zašto se nisam prije povukao. Nisam zaradio dosta da bih mogao reći da sam osigurao egzistenciju. Život piše čudne priče i vjerojatno bih mogao živjeti pet ili deset godina s tim novcem. Ali odlučio sam drugačije, može netko reći što hoće. Nije da ja sada više neću raditi, imam neke investicije koje bi mi se trebale početi vraćati, ali definitivno tada nisam osigurao egzistenciju. U tim trenucima dolazi ponuda UFC-a."

Možemo li očekivati neku oproštajnu borbu?

"Ne želim raditi oproštajne fešte, ne volim nekakvu pompu i to nisam nikada ni volio. U Americi me oduvijek živcirala ta promocija i sve, a u Japanu sam imao drugačiji status i nisam morao ići na konferencije za novinare i odrađivati te poslove, to mi je sve strašno smetalo", požalio se Mirko.

Ima li prijateljstva u ovom sportu?

"Najbliži sam s Pat Barryem, to je jedini borac koji je bio u mojoj kući. Ali s nikime posebno, biti prijatelj to je za mene jedna posebna kategorija."

Tko je za tebe najbolji teškaš na svijetu?

"Teško je reći. Dos Santos i Velasquez su sada u centru pažnje, tu je i Overeem, a i na kraju krajeva tu je i Kongo, Barry, svatko svakog može pobijediti u ovom sportu s golim šakama. "

Borio si se s Patom Barryem, kako je nastala snimka kako zajedno pjevate u autu?

"Ma jednostavno, nisam ni znao da snima, poslije sam vidio i tek kad je stavio rekao mi je da je stavio na Youtube, ali ja to još uvijek nisam stigao pogledati."

Zašto nisi pokušao otići u neki poznati trening kamp u inozemstvu?

"Ja bih poludio, koliko bi profitirao, toliko bi izgubio. Ne bi mogao ostaviti djecu i prijatelje. Jednostavno ne bi mogao. Ne bi se dobro osjećao bez obzira koliko je to dobra stvar otići u takve kampove, osobno ja to nisam mogao i nisam želio ništa pred kraj karijere mijenjati."

Bi li možda mogao napraviti u Hrvatskoj takav jedan kamp?

"Nažalost, teško. Imam svoju dvoranu u kući, koja je otvorena za sve ljude koji misle da im mogu pomoći. Nek mi se jave, ponavljam. Svi znaju i za moj kafić u Španskom gdje mogu ostaviti svoje kontakte ili me promaći. Nema uopće problema."

Bilo je i drugih upita...

"Moram reći i da sam dobio pozive na seminare. Ljudi su me molili za to, ali ne shvaćaju da to nije lako i jeftino. Ako se želi odraditi pošteno, za to mi treba dva i pol dana najmanje, a još k tome i želim raditi sa svakim da im pokažem kako to izgleda u ringu. Tražio sam 1000 dolara po satu. Toliko psihijatar uzme kad dođete kod njega na terapiju. Odbili su me, objašnjenjem da su ljudi dolazili za 100 dolara na seminar Stefana Leke. Ja ne omalovažavam nikoga, ali za sve što sada imam i što znam, dobio sam svojim znojem, sa svojih šest operacija i putovanjima."

Jesi li gledao borbu Stipe Miočića i bi li mu pomogao u nastavku karijere?

"Nisam, ali pomogao bih mu sigurno. Moja vrata su otvorena svima."

Smeta li ga što nema status sportaša u Hrvatskoj?

"Problem s prihvaćanjem je vrlo velik. Mnogi ovo ne smatraju sportom, iako postoji jasan sustav natjecanja i stroga pravila, ali za mnoge će biti marginalno. Ali mnogi borci to sami potenciraju. Kada vidite takve tetovaže, recimo smrt na leđima, to je anti propaganda za ovaj sport i jasno je zašto se stvara antagonizam. Takav odnos u Hrvatskoj me ne smeta, već sam to prebolio."

Najdraža pobjeda?

"Ima ih puno, ali ne bi niti jednu posebno izdvajao. Grand Prix je sigurno bio poseban i nikada nisam bio sretniji nakon toga. A kada sam se borio sa Bobom Sappom, to je bilo također vrlo posebno, bio sam vrlo sretan kada sam ga vidio na podu. On je danas sprdačina, a kad je dva puta pobijedio Hoosta nitko osim mene nije htio ući s njim u ring."

Najteži poraz?

"Naravno posljednji."

Mirko se na kraju video chata i emotivnog obraćanja navijačima obratio javnosti:

 "Hvala svima koji su se radovali sa mnom i ispričavam se ako sam bilo koga povrijedio. Možda mi je bio jezik brži od pameti, ali nisam mislio ništa loše," zaključio je Mirko Filipović.

U našim video prilozima pogledajte detaljno što je sve Cro Cop imao za reći u 45-minutnom nastupu.