ESPN-ov film u serijalu '30 for 30' o Draženu Petroviću i Vladi Divcu 'Once Brothers' ('Nekoć braća') bio bi zaista savršen da je Divac barem izgovorio 'rekao sam neke stvari u korist svoje zemlje, i razumijem da su mi Hrvati to zamjerili', ali to je neka druga tema...

>> VIDEO: Film o Draženu i Divcu oduševio SAD i cijeli svijet!

>> Divac priznaje: 'Da je Dražen živ, ne bismo bili prijatelji kao prije'

>> EKSKLUZIVNI VIDEO Prve snimke filma o Draženu i Divcu

Da podsjetimo, oduzimanje hrvatske zastave iz ruku navijača nakon finala Svjetskog prvenstva u košarci 1990. u Argentini – gdje živi na tisuće hrvatskih iseljenika - sigurno nije bio razlog Draženovog ignoriranja Divca. Razlog pucanja prijateljstva – ili kako su to Amerikanci nazvali 'braće' - bile su neistine koje je Divac izrekao američkim i španjolskim (a vjerojatno i srpskim) medijima o ratu u Hrvatskoj.

Dražen je u vrijeme domovinskog rata svakodnevno zvao telefonom roditelje i prijatelje u Hrvatsku i jako je patio zbog granatiranja Šibenika. U filmu je Draženova majka Biserka otkrila  i podatak kako je Dražen usred NBA sezone iz New Yorka došao u Zagreb na dva dana kako bi se uživo uvjerio što se događa. Ono što je vidio u Zagrebu i čuo od svojih prijatelja - od kojih su neki kao recimo Neven Spahija sudjelovali u ratu -  očito ga je prilično potreslo...

Sve se to poklopilo s nekim nepromišljenim izjavama četiri godine mlađeg Divca za američke medije o ratu u bivšoj Jugoslaviji 'kako su političari i mediji  koristili propagandu kako bi rasplamsali mržnju' i slično. No, malo je poznat podatak kako su Dražen Petrović i njegov najbolji prijatelj Stojko Vranković (od 1990. do 1992. igrač Boston Celticsa) - s kojim se Dražen svakodnevno telefonski čuo - okrenuli leđa Divcu nakon što je ružno govorio o učlanjenju Hrvatske u olimpijsku obitelj te mogućnosti da nastupi na svojoj prvoj ljetnoj Olimpijadi u Barceloni 1992. (Jugoslavija je zbog sankcija izbačena).

U članku koji je objavljen u New York Timesu 24. studenoga 1991. novinar Harvey Araton napisao je: "Ne samo da Dražen ne komunicira s Divcem preko telefona, Dražen čak ni nema njegov broj telefona. 'Vlade se ovdje preselio u novu kuću,' rekao je Dražen, te također priznao da je rat narušio njihovo prijateljstvo“, napisao je Araton.

Hrvatska premijera dokumentarnog filma 'Nekoć braća' na ZagrebDoxu (četvrtak 22 h i 23 h, Kaptol centar) prilika je da se vrsni poznavatelji košarke uvjere u sve nabrojano. Također, iako je film u organizaciji NBA-a i ESPN-a snimljen besprijekorno te je puno više prostora posvećeno Divcu i njegovom iskupljenju nakon detaljne analize izvukli smo pet velikih propusta zbog kojih – film ipak nije savršen.


PRVI PROPUST: A GDJE SU IZJAVE STOJKA?

U filmu nema niti jedne jedine izjave Stojka Vrankovića. Kao najbolji Draženov prijatelj Stojko je zaslužio govoriti u filmu. I uopće nema veze što je to film samo o Draženu i Divcu. Ako je netko u dokumentarnom filmu tako visoke produkcije uz Dina Rađu i Tonija Kukoča trebao govoriti o Draženu te odnosu njega i Divca – s kojima je igrao u reprezentaciji bivše države - onda je to svakako trebao biti Stojko. Dražen, Stojko i Divac su zajedno za Jugoslaviju igrali na četiri velika natjecanja: SP 1986. (bronca), EP 1987. (bronca), OI 1988. (srebro) i EP 1989. (zlato). Poznato je kako Vranković zbog gore spomenutih izjava Divca iz 1991. - vezanih uz nastup Hrvatske na Olimpijadi 1992. i njenu neovisnost - s Divcem do današnjeg dana nije progovorio niti riječ.

DRUGI PROPUST: PROMAKLA IM 1987. I BRONCA U GRČKOJ
Divac kaže kako su u proljeće 1988. on, Žarko Paspalj, Dino Rađa i Toni Kukoč prvi put postali Draženovi suigrači u reprezentaciji Jugoslavije. A tko je igrao zajedno s Draženom na Europskom prvenstvu u Grčkoj 1987. (bronca) kada je izbornik bio Krešo Ćosić? Odgovor glasi, upravo spomenuta četvorka.

TREĆI PROPUST: DIVAC JE VEĆ U RUJNU 2008. POSJETIO DRAŽENOV MUZEJ
Početkom 2010. Divac i ekipa ESPN-a došli su u Zagreb kako bi snimili zagrebački dio filma. U filmu Divac vozeći svoj Mercedes kaže 'kako je prošlo 20 godina otkad je zadnji put posjetio Zagreb'. Međutim, Zagreb je nakon rata prvi put posjetio u rujnu 2008. Zbog poslovnog sastanka s tvrtkom Agrokor i usput je posjetio muzej Dražen Petrovića. Tada je u knjigu dojmova zapisao: 'Kako vrijeme ide prijatelju moj. Rekao sam sebi da ću doći da te posjetim kad prvi put dođem u Zagreb. Evo, danas sam tu i vratio sam uspomene na nešto najbolje što je Europa imala u košarci.'

ČETVRTI PROPUST: DRAŽEN JE 1988. IGRAO ZA REAL, A NE ZA JUGOSLAVIJU
U Madridu se igra McDonald's turnir 1988, Dražen igra za svoj novi klub Real Madrid, a Divac za reprezentaciju Jugoslavije i stječe se dojam kako Vlade i Dražen skupa igraju za Jugoslaviju na tom turniru. Barem su tako to u filmu prikazali Amerikanci. Čak se i u izjava zvijezde Celticsa Larryja Birda dobija dojam kako govori o Draženu kao igraču Jugoslavije. Na snimkama se dobro vidi kako Dražen u dresu Real Madrida izluđuje obranu Bostona...

PETI PROPUST: SLUČAJ JURE ZDOVC IZ 1991.
Jure Zdovc i napuštanje reprezentacije prije završnice Europskog prvenstva u Rimu 1991. Dana 25. lipnja 1991. Slovenija je proglasila neovisnost, bilo je pucnjave te žrtava u Sloveniji, a počeli su i nemiri u Hrvatskoj (Osijek, Vukovar…) te Zdovc zato nije igrao završnicu turnira nego je vraćen u Sloveniju. Iako taj događaj nije uključivao Dražena i Divca, i iako Dražen na tom Europskom prvenstvu nije nastupio (on i Stojko, koji su se zalagali za neovisnost Hrvatske pri UN-u očito nisu željeli igrati), to je ipak prevažan događaj da ga se ne spomene u kontekstu početka rata. 

Za kraj spomenimo kako u filmu ima još nekoliko manjih grešaka, primjerice govori se o finalu Olimpijskih igara u Barceloni 1992. između SAD-a i Hrvatske, a prikazuju se isječci s njihove prve utakmice iz grupe te povijesne dvije Draženove trice koje je pogodio u razmaku od samo nekoliko sekundi.

Manja je pogreška i kada Draženov suigrač iz New Jersey Netsa Kenny Anderson kaže kako je Dražen zabio 40 Michaelu Jordanu, a bilo je obrnuto. Dražen je samo jednom u karijeri zabio više od 40 koševa, Houstonu 44.

Zaključak: U filmu je Divac očito tražio iskupljenje te u jednom trenutku kaže kako ga je našao. No, treba reći kako je Vlade Divac bio izvanredan košarkaš, jedan je od najboljih europskih košarkaša svih vremena. Nakon Kreše Ćosića i Arvydasa Sabonisa najbolji je europski centar ikada. Uz to je poznato kako je Divac jedan od najangažiranijih sportaša u Unicefu i kako je među sportašima poznat kao 'čovjek velikog i dobrog srca'. No, na njegovu žalost 'slučaj hrvatska zastava iz 1990.' mnogi Hrvati nikada mu neće oprostiti.