Knicksima još jedna sezona izmiče pod nogama. I teško je vjerovati da će završiti išta bolje nego lani. Štovište, pitanje je hoće i za koliko uopće premašiti broj pobjeda iz prošle sezone (32), koja je označena kao promašena i zbog koje je Derek Fisher napustio New York. Trenutno su na omjeru 23-34, no puno gore od svega je što momčad ne izgleda kao momčad.

Mnogi će uprijeti prstom u najtrofejnijeg trenera svih vremena Phila Jacksona. Ne možemo reći da čovjek nema košarku u malom prstu, ali očito postoji problem kad je u pitanju slaganje momčadi iz ureda. On i Anthony nedavno su se našli na suprotnim stranama. No, upravo je Phil omogućio Melu ugovor na četiri godine od 124 milijuna dolara i ''non trade'' klauzulu.

Sukob Jacksona i Anthonyja

I sad, kad je nastao problem, oboje su se na neki način našli pred zidom. Jackson putem medija osporava Anthonyju želju za pobjeđivanjem i nedostatak kompetitivnosti, nadajući se kako će ovaj prvi popustiti, dok Melo čeka da Phil prvi spakira kofere. Sve u svemu, najveća šteta nanosi se samim Knicksima.

Nejasno je čemu Anthony želi ostati u momčadi koja evidentno mora u rekonstrukciju i čije uzde mora preuzeti Porzingis. Što prije, tim bolje. Zašto igrač poput njega, koji još ništa nije osvojio, ne želi maknuti spornu klauzulu i otići negdje gdje bi imao puno veće šanse za titulu. Budimo realni, Knicksi će se još morati načekati da složi konkurentniji roster za tako nešto.

Mišljenja smo da se na ovaj način samo nastavlja agonija kojoj se ne nazire kraj, a koja nikoga ne čini pretjerano sretnim. Ovo pretjerano je zbog toga što oboje imaju poprilično dobru plaću koju teško da bi dobili negdje drugdje. Međutim, što je s pobjedama?

Ekipa koja je pompozno najavljena tijekom ljeta nije ponudila nikakav optimizam, a ključevi rješenja ponajviše leže u Anthonyjevim rukama. Melo jednim potezom može pomoći i sebi i Knicksima. Za početak. Kad već prije nekoliko godina nije htio pristati na manja primanja, ali opet dovoljno velika, u zamjenu za potencijalni uspjeh, sada je krajnje vrijeme da to napravi.

Previše ega i vlastitih promocija, a premalo duše

Momčad čiji najborbeniji čovjek ne igra već 13 godina i svejedno bude izbačen s utakmice mora se zapitati gdje je nestalo žara. A Oakley samo ima želju vidjeti Knickse kao nekad, ekipu koja je bila sinonim za borbenost i čvrstinu. Hornacekovom New Yorku to definitivno nedostaje. Doduše, pod njim Knicksi igraju brže i šutiraju više trica nego prošle godine, ali Anthony uzima najviše šuteva s distance u ligi. I nije se pokazalo posebno uspješnim.

Knicksi nisu uhvatili dvije uzastopne pobjede od kraja prosinca. I takvi nisu još ispali iz borbe za playoff. Problem je u tome što se još pet momčadi s boljim omjerom bori za dva mjesta. Međutim, playoff neće riješiti probleme koji su se nakupili. New York je i službeno najgori po defanzivnom skoku u ligi, a to su segmenti igre bez kojih se ne može puno naprijed.

Za početak bi najbolje bilo kad bi Anthony svima olakšao dušu, a za njim isto napravili Noah i Rose. Da se razumijemo, svaki od njih ima svojih dobrih strana. Neki više, neki manje, no momentalno samo uzimaju mjesto budućnosti. Madison Square Garden i svi navijači Knicksa nisu to zaslužili. Nisu zaslužili ni Dolana, koji je već nekoliko puta pokazao kako se ne vodi klub. Previše je ega i vlastitih promocija, a premalo duše i prave košarke.

Ipak, još se puno toga može spasiti već ove sezone. Samo da do kraja ''trade deadlinea'' ne ostane status quo. Ukoliko se ništa ne promijeni, glavni krivci za neuspjeh bit će glavni akteri iz ovog teksta. Ne Hornacek. Ne Porzingis. Ne ni Rose ni Noah, jer je njih netko doveo i platio. Bit će to ljudi zbog čijih pogrešaka već dulje ispašta netko drugi.