Ajax je zapucao toliko šansi i to na tako ležeran način da smo se u jednom trenutku zapitali gledamo li prijateljsku ili natjecateljsku utakmicu? Ivan Kelava bio je "na streljani" tijekom svih devedeset minuta. Sijevalo je oko Dinamovog gola sa svih strana, nešto je Kelava obranio, ali veći dio upropastili su Ajaxovi nogometaši. Iako je imao dvije dobre šanse, Dinamo je i dalje ostao na „nulerici“ u rubrici pogodaka, a doista je veliko pitanje hoće li u preostale tri utakmice „ubosti“ barem jedan gol? O bodovima više nećemo ni razmišljati…

Kruno Jurčić odustao je od svoje europske formacije 4-2-3-1 te je odlučio parirati Ajaxu u sustavu 4-4-2. Razbio je pouzdani stoperski par Vida - Tonel kako bi napravio mjesta za Josipa Šimunića. Domagoja Vidu prebacio je na desni bok, ali upravo po toj strani najviše je "curilo". Vida nikako nije mogao izaći na kraj s hitronogim Derkom Boerrigterom, prema našem mišljenju najboljim igračem utakmice, čime je još jednom potvrđeno da je Vida odličan stoper i tek prosječan bek.

Dobro se vidjelo da „modri“ jednostavno nemaju dostatnu motoriku za dvoboje s klubovima iz Lige prvaka. Vidjelo se to u Lyonu, a potvrđeno je to i protiv Ajaxa. Nameće se pitanje zbog čega onda Ivan Tomečak, jedan od najbržih „modrih“ nogometaša, sjedi na klupi? Pokretljivošću, brzim izmjenama mjesta i kratkim pasovima gosti su tijekom svih devedeset minuta dominirali terenom, ali su ipak u posljednjoj liniji znali pogriješiti. Jednu krivu predaju lopte umalo je iskoristio Ante Rukavina u prvom dijelu utakmice, ali ponovno nije bio precizan u matnoj situaciji.

Rukavina jednostavno nije „killer“, to je valjda svima jasno. Međutim, Rukavina je barem ušao u šansu koju je sam sebi namjestio, dok su se Milan Badelj i Sammir uglavnom igrali „skrivača“. U posljednje vrijeme ta im igra ide jako dobro, a protiv Ajaxa su na tu temu diplomirali. „Ideolozi“ Dinamove igre nisu napravili ništa vrijedno spomena, posebice je „kriminalan“ bio Badelj. Jurčić kaže da je bio ozlijeđen, ali pitamo se tko to može odigrati 45 minuta a da je ozlijeđen? Tko to može ozlijediti aduktor, a onda za dva ili tri dana konkurirati za sastav u reprezentaciji i nakon toga u pet dana nastupiti u dvije utakmice?

Lošim igrama Badelja kumovao je i Jurčić koji ga uporno gura uz aut-crtu, iako je iz nogometne teorije poznato da na toj poziciji nogometaš mora imati iznadprosječne brzinske sposobnosti, a Badelj je sve samo ne hitar igrač i od njega se ne može očekivati da probije stranu protiv momčadi tipa Ajaxa ili Lyona. Badeljove kvalitete su pas igra, čuvanje i distribucija lopte, pa je lako zaključiti da mu je mjesto u sredini terena. To je stvar geometrije, ali Jurčić očito ne misli tako. I ima pravo na to, on je trener, ali i mi imamo pravo na svoje mišljenje.

Trener Dinama pretrpio je salve zvižduka s tribina kad je pri vodstvu Ajaxa od 1:0 iz igre izvadio napadača Fatosa Beqiraja, a umjesto njega u igru uveo defenzivnog veznog Nikolu Pokrivača. Navijači su u trenu skovali pošalicu.
„Stavi stooopeeeraaa, stavi stooopeeeraaa, stavi stooopeeeraaa“, grmjelo je nekoliko minuta sa sjeverne maksimirske tribine.

Jurčić se nakon utakmice pravio da nije shvatio kako je skandiranje prije svega bilo namijenjeno njemu, a ne Pokrivaču. Ne znamo o čemu je Jurčić u tom trenutku razmišljao i je li čuo navijače, ne znamo ni je li se navijačima u ciničkom skandiranju pridružio izvršni predsjednik Dinama Zdravko Mamić, ali prema Jurčićevim histeričnim gestikulacijama bilo je jasno da teško preživljava „zicere“ koje je Ajax slagao u nizovima.

Umirio se tek u samom finišu utakmice kada je Ajax postigao drugi pogodak. Nakon utakmice Jurčić je pokušao krivnju za reakcije publike svaliti na medije koji su, tobože, doveli u zabludu široke mase nerealnim očekivanjima. „Malu rupu“ u Jurčićevoj tezi nalazimo u sitnom detalju: nadobudne izjave davali su trener i igrači Dinama, a ne novinari.

Da se razumijemo, nije Jurčić glavni krivac što je Dinamo izgubio od Ajaxa, a niti zagovaramo njegovu smjenu. Dapače, mislimo da treba dovršiti započeti posao. Ajax je jednostavno bolji od Dinama za klasu ili dvije, a Dinamo je već napravio velik uspjeh samim plasmanom u Ligu prvaka, pa ovaj poraz nije neka tragedija. Međutim, ne možemo a da ne primijetimo Jurčićevu intenciju da na novinare svali krivnju i kad se pišu hvalospjevi, ali i kad se kudi. Sve po potrebi.
 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju