Nakon što je okrenuo rukometni svijet naopako svojom igrom, posljednje dvije godine karijere odlučio je odraditi daleko očiju najvećih pozornica. Maleni Wetzlar dobio je posljednje dvije sezone na poklon velikog Ivana.
Leđa su pritiskala i ove sezone, ali Bundesliga je vidjela magiju. Uoči posljednje utakmice u vrhu je najboljih asistenata lige.
''Zvali su me iz Hrvatske, rekli su mi to, nisam imao pojma.''
50-tak tisuća ljudi živi u Wetzlaru, mirno, spokojno, baš po njegovom guštu..
''A ovdje je sve mirno... ''
Slikovito opisuje da se osjeća kao 'bend koji se raspada', 2008. nam je u jednom razgovoru priznao da može napraviti osam sklekova ujutro, 12 popodne, a danas?
''Ni jedan haha...odoše leđa! kraj!''
Njegova je generacija vratila hrvatski rukomet u svjetski vrh, u 'moru' osvojenih medalja, odabire najsretnije i najtužnije trenutke.
'' Najljepše razdoblje je bilo kada smo osvajali ona zlata u Portugalu i Ateni, a najtužnije kada smo izgubili od Francuza u Pekingu.''
No, ni Francuzi ne mogu potamniti ostavštinu rukometnog apostola. Čovjeka koji s loptom u rukama za sve ostale na terenu nije izgledao tako.
Za kraj Ivano je odgovorio na pitanje je li promijenio rukomet kao igru.
''Jesam li promijenio igru moći ću reći tek kad sjedne ovo što sam napravio u posljednjih 20 godina'', zaključio je Balić.
Cijeli intervju možete pogledati u priloženom videu.
