I dok jedan - Ivano Balić - viče na sve oko sebe, kao i u igračkim danima, drugi - Petar Metličić - sve nadgleda i mirno analizira, također kao i u igračkim danima.

Tko je šef onda vi ili Pero? Pitali smo Ivana.

"Pa mislim da je to više neki dogovor ali posto je on neki trener a ja sportski direktor ja san šef naravno haha."

Pero, kakav ste trener?

"Znam se naljutiti, ali nisam neki gonič robova, onako dosta sam... Ha, normalna je komunikacija ali do jedne granice. Kad se granica prijeđe onda moraš podviknuti."

Akademija Balić-Metličić postoji već 11 godina i već je stvorila i neke seniorske reprezenativce poput Marina Šipića. Natjecateljski, krenuli su Balić i Metličić od posljednjeg seniorskog ranga s djecom i danas dogurali do 1. B lige praktički sa srednjoškolcima.

"Naš cilj je bio da privučemo što više djece u rukomet. Krenuli smo s malenima početnicima. A sad su ti momci narasli i oni su najveći razlog što smo mi tu danas gdje jesmo", ponosno će Metličić.

"Imamo puno znanja svi i bilo bi šteta da ga ne prenosimo dalje. Ja iskreno uživam u tome i meni je baš dobro. Baš sam zadovojlan i nekako ispunjen", nadovezao se Balić.

180 djece u klubu

A djece je u Akademiji sve više...

"Ima ih negdje 180 u klubu, i mislim da je to maksimalan broj koji možemo imati s obzirom na termine", kaže Ivano.

Kadetski reprezentativac Mateo Maraš je prošao s njima sve rukometne uzraste...

"Od početka sam tu i trenira se dva puta dnevno. Ovisi kako je kome škola, jer mi smo ipak većinom srednjoškolci. Uz normalne trenine imamo i šuterske treninge."

Losert radi s golmanima

S vratarima radi Venio Losert, dovoljan mamac za djecu iz drugih djelova Hrvatske. Poput Davida koji je iz Đakova..

"Naravno, imao sam ja dobrih trenera i u Đakovu, ali ovo su najveća svjetska imena i jednostavno njihovi savjeti i iskustva su neprocjenjivi. Puno učimo iz dana u dan. Mislim da je to razlog zašto tako dobro igramo", ističe David Vladić iz Đakova.

Prepostavljam da se nitko ne pravi pametan ili glumi mangupa pored njih?

"Ma da, oni su to prošli i ne može im nitko ništa. Sve što nam oni kažu ulazi nam lako u uho i s puno samopouzdanja slušamo te riječi."

Riječi se pretvaraju u djela, djela u rezultate, a ta djeca uskoro možda u nove Baliće i Metličiće.

"Ja bih volio da oni budu bolji nego što smo mi bili", poželio je Pero.

I svi ljubitelji sporta, iako je to letvica koja je postavljena visoko. Najviše.