Zrakoplovna nesreća brazilskog kluba Chapecoensea vjerojatno će biti uvrštena na „crnu listu“ najvećih nogometnih havarija, jer radi se o klubu koji je dogurao do finala Copa Sudamericane, južnoameričkog pandana Europske lige.
Kada se spominju zrakoplovne tragedije nogometnih klubova i reprezentacija, najčešće se iz povijesti vade tri najpoznatija slučaja. Nesreća šampionskih momčadi Torina i Manchester Uniteda iz 40- ih i 50-ih godina prošlog stoljeća, te vrlo talentirane reprezentacije Zambije s početka 90-ih. Da nije bilo tih nesreća, nogometna povijest jamačno bi se drugačije pisala.
Zrakoplov „Grande Torina“ udario u baziliku Superga
Nesreća doista velike momčadi Torina, jedne od najvećih u povijesti Italije, popularno nazvane „Grande Torino“, dogodila se 4. svibnja 1949. Zrakoplov Torina koji se vraćao iz Lisabona s prijateljske utakmice s Benficom, organizirane u čast kapetana portugalske momčadi Francisca Ferreire, udario je stražnji zid bazilike Superga koja se nalazi na brdašcu iznad Torina.
31 osoba izgubila je život: cijela momčad Torina, koja je sačinjavala glavninu talijanske reprezentacije, te čelnici kluba, članovi posade i poznati talijanski novinari, a među kojima je bio i Renato Casalbore, osnivač renomiranog talijanskog sportskog lista Tuttosport.
Najteži zadatak pripao je talijanskom izborniku Vittoriju Pozzu koji je izašao na mjesto nesreće kako bi identificirao žrtve. Zanimljivo da je Pozzo trebao biti u zrakoplovu, ali je odustao od putovanja u posljednji trenutak spletom okolnosti, dok je predsjednik Torina Ferruccio Novo ostao doma zbog viroze.
Od članova prve momčadi preživjeli su samo Sauro Toma, koji nije putovao zbog ozljede meniska, te rezervni vratar Renato Ganfolfi, umjesto kojeg je u momčad upao treći vratar Dino Ballarin.
Torino je te sezone proglašen prvakom Italije, što mu je bila peta titula u nizu. Posljednja četiri kola prvenstva Torino je odigrao s juniorskom momčadi, a suparnici su iz respekta prema klubu i žrtvama na travnjak također poslali juniorske postave.
Na sahrani u Torinu okupilo se oko milijun ljudi. Kakav je šokantan učinak imala ta nesreća na talijanski nogomet i društvo općenito, najbolji govori podatak da je talijanska reprezentacija putovala na Svjetsko prvenstvo 1950. u Brazil brodom. Torino se nikada nije u potpunosti oporavio od te nesreće.
„Busbyeve bebe“ stradale u Münchenu
Münchenska zrakoplovna nesreća legendarne momčadi Manchester Uniteda, od milja nazvane „Busbyeve bebe“, dogodila se 6. veljače 1958. Dvadeset nesretnika od ukupno 44 putnika izgubilo je život u toj nesreći na licu mjesta, dok su još trojica kasnije preminula od zadobivenih ozljeda.
Momčad Manchester Uniteda vraćala se iz Beograda s uzvratne utakmice četvrtfinala Kupa prvaka, gdje je United odigrao 3:3, nakon što je u prvoj utakmici pobijedio 2:1 i plasirao se u polufinale. Zrakoplov u kojem je bila momčad Mancheseter Uniteda sletio je u München radi nadolijevanja goriva te se srušio za vrijeme polijetanja po vrlo lošem vremenu, bila je gusta magla i susnježica.
Sedmorica igrača preminula su na mjestu nesreće, dok je Duncan Edwards umro idući dan u bolnici. Tada mlađanog Bobbyja Charltona spasio je vratar Harry Gregg, koji je njega i još neke druge igrače izvukao iz zrakoplova unatoč tomu što je bio teško ozlijeđen.
Menadžer Matt Busby bio je gotovo na samrti, njemački liječnici nisu mu davali previše izgleda da će se oporaviti, no ipak mu je to uspjelo i kasnije je stvorio novu šampionsku generaciju s kojom je osvojio još dva naslova prvaka Engleske i naposljetku naslov prvaka Europe 1968., prvi koji je osvojila neka engleska momčad. U Engleskoj se razmišljalo da se Unitedu iz pijeteta prema žrtvama i doista velikoj momčadi dodijeli naslov prvaka, bio bi to treći u nizu, ali na Old Traffordu su odbili takvu mogućnost.
Talentirana zambijska reprezentacija u pokvarenom zrakoplovu
Zambijska nogometna reprezentacija nastradala je 27. travnja 1993. Kada se njezin zrakoplov srušio u Atlantski ocean, petstotinjak metara od obale Gabona i njegova glavnog grada Librevillea. Zambijci su putovali na kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo 1994. u Dakar sa Senegalom. Svih 25 članova reprezentacije i pet članova posade izgubili su živote. Zrakoplov je pao zbog problema s motorom.
Zanimljivo da je zrakoplov bio na generalnom servisu nekoliko dana prije putovanja te da je uoči polijetanja otkriveno nekoliko kvarova na motoru. Usprkos tomu let nije otkazan i dogodilo se što se dogodilo.
Izginula je vrlo talentirana zambijska generacija koja je na Olimpijskim igrama u Seoulu zdrobila Italiju 4:0 i doista je puno obećavala.
Kasniji izbornik i predsjednik Saveza Kalusha Bwalya nije bio u zrakoplovu jer je on u to vrijeme igrao za PSV i putovao je na utakmicu u svom aranžmanu iz Nizozemske, dok je drugi poznati zambijski nogometaš Charly Musonda, tada član Anderlechta, preživio je jer se ozlijedio i nije bio u kadru momčadi.
Nastradali su sahranjeni nedaleko od Stadiona nezavisnosti u Lusaki. Pogrebu su nazočile stotine tisuće Zambijaca.
