Već sami plasman četiriju hrvatskih klubova u posljednje kolo kvalifikacija veliki je uspjeh. Hrvatska, naime, do sada nikada nije imala četiri kluba na pragu Europske lige, a ako samo tri prođu dalje, bit će to povijesni uspjeh. U tom slučaju može se dogoditi da Hrvatska u sezoni 2016/17. ima dva predstavnika u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Naravno, sve će ovisiti o rezultatima ostvarenim u skupinama Europske lige, ne samo hrvatskih klubova već i glavnih konkurenata.  

Dinamo je najbliže prolasku u fazu natjecanja po skupinama. Iako se s „modrima“ nikada ne zna, pobjeda od 3:1 iz Ploiestija trebala bi biti dovoljna za siguran prolazak dalje. Zagrepčani su na Maksimiru prokockali protiv Aalborga pobjedu s gostovanja od 1:0, u ne tako davnoj prošlosti znali su prokockati prednost i od 2:1, Dinamove navijače i dan danas peče onaj poraza od 3:2 protiv Steaue u Ljubljani, no doista bi bilo previše da prokockaju pobjedu od 3:1.

Dinamo bez pritiska

To se još nije dogodilo. Iako će cinici reći da uvijek postoji prvi put, nadamo se da taj film ipak nećemo gledati. Zahvaljujući prilično visokoj pobjedi u Rumunjskoj, „Modri“ će istrčati na Maksimir rasterećeni, bez posebno izraženog pritiska, s kojim se u pravilu loše nose i koji im je zapravo najveći neprijatelj. Ako im gostujuća pobjeda od 3:1 neće razvezati noge i dati im mogućnost da pokažu ono najbolje ode sebe, onda ne znamo što hoće?

Dinamo može mirno čekati Rumunje i igrati na kontre. Petrolul će od prve minute morati krenuti „va banque“, na sve ili ništa. Takvom igrom ostavljat će puno prostora „modrim“ napadačima koji će zasigurno imati popriličan broj šansi za pogodak. Rumunji ionako imaju vidljivo izražen disbalans između loše obrane i solidnog napada, a krenu li potpuno otvorenim gardom bit će još ranjiviji nego u prvoj utakmici. Budu li „modri“ dovoljno koncentrirani u završnici akcija, lako bi se moglo dogoditi da natrpaju mrežu ne odveć uvjerljivih Rumunja.

Rijeka čeka Šerifa da se otvori

Rijeka bi u Tiraspolju protiv Šerifa trebala i morala sačuvati 1:0 s Kantride. Moldavski prvak na Kantridi je pružio snažan otpor Riječanima, no uglavnom se grčevito branio i povremeno prijetio iz kontri. U uzvratu će se prije ili kasnije morati otvoriti, a sumnjamo da Šerif može uspješno parirati Rijeci kada izađe iz defenzivnog bloka.

Momčad Matjaža Keka najopasnija je kada čeka suparnika i prijeti iz kontri. Njezin najjači segment igre je transformacija iz defenzivnog bloka u brzu kontru koju završava s nekoliko igrača. Teško da će Šerif u takvoj igri izvući „živu glavu“.

Hajduk ne mora srljati

Hajduk će protiv Dnjipra imati težak, ali ne i nemoguć zadatak. Splićani imaju aktivan rezultat, u Kijevu su izgubili s podnošljivih 2:1, tako da ih dalje vodi i pobjeda od 1:0. Međutim, lako je to reći, a puno teže ostvariti. Po splitskim kantunima već danima se vode rasprave kakvu bi taktiku trebao složiti trener Hajduka Igor Tudor. Krenuti izrazito ofenzivno od prve minute i pokušati iskoristiti huk Poljud za rani pogodak ili se malo pritajiti i čekati svoju šansu u završnoj fazi utakmice?

Jasno je da Ukrajinci imaju kvalitetniju i iskusniju momčad, ne toliko po godinama koliko po broju velikih utakmica u nogama. Dupke pun Poljud i užarena atmosfera bit će snažan vjetar u leđa igračima Hajduku, ali to neće preplašiti Ukrajince, oni su navikli igrati pred rasprodanim stadionima, ponekad i pred dvostruko većim brojem gledatelja.

Stoga teško da će Ukrajinci biti nešto posebno impresionirani, da će im se „zavezati noge“ na početku utakmice. Mišljenja samo da je pozivanje na utakmicu protiv Šahtjora iz Karagandija ili na neka davno prohujala vremena, kada je Hajduk razbijao svoje suparnike u ranoj fazi utakmice, potpuno promašena priča. Činjenica jest da je huk Torcide nosio Vukasa, Jerkovića, Buljana, Šurjaka ili Sliškovića do značajnih pobjeda protiv velikih europskih klubova, ali presudna stvar bila je njihova kvaliteta. Navijači ipak ne zabijaju pogotke.

Hajduk danas ni izbliza nije tako jak i stoga smo mišljenja da protiv jačih suparnika, a to Dnjipro svakako jest, mora mijenjati taktiku. Preriskantno je igrati izrazito ofenzivno protiv protivnika koji ima poprilično kvalitetniju momčad. Čini nam se da je današnjem Hajduku puno prikladnija nešto zatvorenija taktika i strpljivija igra. Hajduk ne mora srljati, dalje može proći i jednim pogotkom u 90. minuti.

Split nije bez šansi u Torinu

Uspiju li Splićani dovesti utakmicu u egal završnicu, recimo, ako bude 0:0 u 70. minuti, šanse će im rapidno narasti. Ukrajinci su favoriti i sigurno će biti sve nervozniji što se utakmica bude približavala kraju, jer će biti svjesni da im samo jedan „zalutali metak“ može doći glave. U nogometu je poznata stvar da kako se utakmica približava kraju kvaliteta igra sve manju ulogu.
U gustim završnicama sreća i odlučnost često znaju nadvladati igračko umijeće. U tim posljednjim minuta navijačka potpora mogla bi biti jezičac na vagi Splićana.

Split će u Torinu imati najteži zadatak. Razlika u kvaliteti Splita i Torina poprilično je na strani slavnog talijanskog kluba. Međutim, to ne znači da je Torino pretplaćen na pobjedu. Splitova taktika bit će čvrsta obrana i brzi kontranapadi. Ako Talijani ne uspiju probiti obranu „crvenih“ u prvom poluvremenu, tada je sve moguće.