Dugo smo čekali savršenu utakmicu, onakvu kakva je zadnji put prezentirana protiv Njemačke na prošlom Euru… i dobili smo je kada je bilo najpotrebnije. Možemo sada razglabati što bi bilo da je savršenih ili blizu savršenih predstava bilo više i ranije, vjerojatno uopće ne bismo došli u pakao baraža…ali, kad je već tako, onda je ovo i slađe jer na koračić smo od toga da zatvorimo jedno bolno poglavlje iz jedne tužne bečke noći.
Kada je preuzeo reprezentaciju, Bilića je u prvoj kvalifikacijskoj utakmici čekalo gostovanje u Rusiji na čijoj je klupi bio Guus Hiddink. Uz ozlijeđene i suspendirane koji su morali odraditi dugove s prošlog SP-a, dogodio se i „slučaj Fontana“. Bilić je bio beskompromisan, postavio svojih jedanaest u koje je vjerovao – i pogodio. Jučer je, opet pritisnut ozljedama, složio sastav koji nikada nije igrao zajedno, i koji nije ulijevao neko posebno povjerenje.
Ako ste dovoljno uporni, i ako na izborničkom mjestu ostanete dovoljno dugo, onda vam nogomet nešto i vrati...
No, Slaven Bilić vjerovao je u ono što je smislio – i opet pogodio sve. Baš sve. Schildenfeld je dokazao da je kalibar za reprezentaciju, ideja s pokretljivim stoperima na mjestima bekova (Ćorluka, Vida) pokazala se sjajnom ne samo u fazi obrane nego i napadački. Ćorluka pogodak i asistencija, igrač utakmice. Dujmović taktički savršen, a dvije špice, kao puštene s lanca, udavile su Turke, nisu im dale ni igrati ni misliti. Turska nije pošteno ni zapucala na gol. Možete li se sjetiti neke iole značajnije pogreške naših u 90 minuta? Ja ne mogu.
Ako ste dovoljno uporni, i ako na izborničkom mjestu ostanete dovoljno dugo, onda vam nogomet nešto i vrati. Ono što se Biliću stalno nabija na nos je što nije bio ispred Ukrajine u prošlim kvalifikacijama. Pri tome se zaboravlja da je Hrvatska u oba susreta potpuno nadigrala Ukrajince, pogodila tri stative, imala još pet šansi…a Ukrajina je pucala na gol dvaput i zabila dva gola. Sinoć, u školskoj akciji kod prvoga gola, još dobijemo taj mali osmijeh sreće da Volkan dodirne loptu i servira je točno Oliću na kopačku… dobijemo i Mandžukićev senzacionalan skok kod drugog gola i loptu koja iz teškog kuta ulazi u mrežu. No, to momcima nitko nije poklonio. Sami su to zaslužili, sami iskopali.
Bez obzira na ovih 3-0, u stožeru reprezentacije danas vlada visoka pripravnost. Nitko ne misli da je sve gotovo. 3-0 je puno, ali i 1-0 je dosta, ako do kraja ima samo 60 sekundi…a to nije bilo dovoljno. S takvim zdravim stavom, daleko će se dogurati. Bilo bi glupo da dvaput padnemo preko iste kore od banane.
Jučer sam se na ovom mjestu zapitao što to može ponuditi Hrvatska. Odgovor je – može ponuditi Hrvatsku, i onda nikome neće biti lako. Samo, te Hrvatske dugo nije bilo među nama, pa sam malo i zaboravio da postoji. Lijepo je opet vidjeti je u punom sjaju.
