Tri vijesti o kojima se priča
Dalmatinski su studenti važan dio povijesti Hajduka. Davne 1911. nekolicina njih je u Pragu osnovala Hajduk, a 1950. neka druga generacija je u Zagrebu osnovala Torcidu. Kako bi rekli navijači splitskog kluba Hajduk i Torcida su jedna duša, a dva tijela.
Danas je Torcida za Hajduk ono što je Hrvatska narodna banka za tečaj kune. Torcida mu daje stabilnost i novi život unatoč svim svojim manama i ispadima dijela njezinih pripadnika. Hajduk je uz svoje navijače uspio ostati narodni klub kojim u 21. stoljeću upravljaju ljudi izabrani od navijača putem demokratskih izbora.
Stanje u Hajduku nije ni blizu idealnog, ali nije ni propao kako su mu predviđali i priželjkivali mnogi. Hajduk je skinut s aparata, dugovi bivših uprava se vraćaju. Za to su prvenstveno 'krivi' upravo navijači koji nisu dopustili da Hajduk propadne iako su se razni bivši čelnici kluba 'trudili' da tako bude. Oporavak će biti dug i spor, ali duga je i povijest navijača i kluba.
Hajduk - Rijeka (1.11.2015.)Rođendanska fešta u nedjelju od 17 sati na Poljudu.Svi ste pozvani!http://hajduk.hr/vijest/od-utorka-u-prodaji-ulaznice-za-nedjeljni-derbi-s-rijekom-/6432
Posted by HNK Hajduk Split on 28. listopad 2015
Prisjetimo se kako je 28. listopada davne 1950. godine osnovana, reći će mnogi, najstarija organizirana navijačka skupina u Europi.
Kada su se u ljeto te godine vratili sa Svjetskog prvenstva u Brazilu, petorica Hajdukovih reprezentativaca (Vladimir Beara, Božo Broketa, Ervin Katnić, Ive Radovniković i Bernard Vukas) prepričavali su u gradu pod Marjanom dojmove ističući u prvom planu brazilske navijače.
Posebno impresioniran bio je tada najbolji igrač Hajduka i najbolji hrvatski nogometaš ikad Bernard Vukas: "Ti navijači, a zovu se Torcida, stvaraju toliki šušur i buku da je to nevjerojatno. Kad uđete na Marakanu ovi već vode 1:0. Od prve do zadnje minute to se navija, nema stajanja i teško je dobiti utakmicu tko god dođe doli", prepričavao je legendarni Bajdo ne mogavši ni zamisliti da će svojim riječima udariti temelj nečemu što će se pretvoriti u društveni pokret.
Hajduk je 29.10.1950. na Starom placu igrao odlučujuću utakmicu za naslov prvaka protiv Crvene zvezde. Splićani nisu imali izbora - morali su pobijediti ukoliko žele titulu.
Osnovani u Zagrebu
Svoj obol odlučili su dati i navijači, a glavnu ulogu odigrali su dalmatinski studenti u Zagrebu. Torcida je po uzoru na brazilske navijače osnovana dan uoči utakmice sa Zvezdom, a idejni začetnik bio je korčulanski student Vjenceslav Žuvela koji je zajedno s ostalim kolegama i u suradnji sa Sveučilišnim komitetom Narodne omladine Zagreba organizirao i navijački vlak za Split.
Brojni studenti izdvojili su posljednji dinar koji su imali kako bi se zaputili u Split pomoći voljenom klubu da svlada Beograđane, stvarajući pritom ogromnu buku uz pomoć brojnih truba, udaraljki i inih rekvizita. Po dolasku u Split u ranu zoru otišli su pred hotel gdje su odsjeli igrači Crvene zvezde gdje su sirenama, zvonima i trubama izazvali veliku buku.
Nošen velikom podrškom Torcide Hajduk je okrenuo vodstvo gostiju golovima Vukasa i Brokete, a nakon utakmice uslijedilo je veliko slavlje u gradu gdje je između ostalog i pročitana osmrtnica Crvenoj zvezdi.
30 godina u ilegali
Taj potez razbjesnio je čelnike Partije i jednog od najmoćnijih tadašnjih političara Milovana Đilasa. Torcida se susrela s neviđenom represijom - njeno djelovanje i ime je bilo zabranjeno, a čak je i vodstvo Hajduka bilo sankcionirano. Vjenceslav Žuvela isključen je iz Komunističke partije Jugoslavije i osuđen na tri godine zatvora što je kasnije smanjeno na tri mjeseca, a osim njega zatvoreni su i progonjeni i ostali članovi Torcide.
Žuveli je Partija kao otegotnu okolnost uzela i slovo 'H' koje je je stajalo na znački Torcide odmah pored slova 'T' na način da je sve protumačeno kao 'Hrvatska Torcida'. Svemu su kumovali i beogradski mediji koji su u izvještajima pisali o "razularenim, nekulturnim i nepristojnim ispadima koji bi mogli raspiriti mržnju između klubova".
Zbog velikog političkog pritiska sve aktivnosti Torcide su obustavljene, ali zabrana isticanja imena nije pokolebala navijače koji su nastavili s bodrenjem svog kluba. Punih 30 godina Torcida je djelovala u ilegali, sve dok se krajem 70-ih i početkom 80-ih godina opet počelo javno koristiti ime koje i danas s ponosom nose.
