Rakitić se tako priključio proslavljenim hrvatskim nogometašima Prosinečkom, Bobanu, Bokšiću, Šukeru, Bišćanu, Šimiću, Mandžukiću i Modriću.
Nakon što je prošle sezone osvojio Europsku ligu sa Sevillom, Rakitić se s Barcelonom popeo stepenicu više osvojivši najvrjedniji klupski trofej i začinivši sve pogotkom. Na taj je način postao prvi nogometaš kojem je uspjelo osvojiti ta dva trofeja jedan za drugom s različitim klubovima. Jose Mourinho je odveo Porto do osvajanja Europske lige i Lige prvaka dvije godine zaredom, ali to je bilo s istim klubom. Barcelona je prvi klub koji je osvojio tri najvažnija trofeja u istoj sezoni, a Rakitić je uz Marija Mandžukića jedini hrvatski nogometaš koji se može pohvaliti tim uspjehom.
Konačna potvrda i osobna satisfakcija
Hrvatski veznjak ovim je trijumfom dobio konačnu potvrdu svoje igračke vrijednosti, ali i osobnu satisfakciju. Začepio je usta mnogima koji su govorili da nije igrač za Barcelonu. A takvih nije bilo malo, uključujući Hristu Stoičkova, velikog bugarskog igrača i negdašnju zvijezdu Barcelone. Međutim, bilo je i onih koji su vjerovali da će Rakitić biti pun pogodak. U „Raketu“ je vjerovao jedan od najvećih, možda i najveći igrač i trener u jednoj osobi – Johan Cruyff.
„Rakitić će značiti više za Barcelonu nego Fabregas“, proročanski je utvrdio veliki Nizozemac prošlog ljeta kada je Barcelona „potpisala“ hrvatskog veznjaka, a Fabregas se preselio u London.
Možda i najveći kompliment Rakitiću dao je Diego Simeone kada je rekao da je jedan od razloga zašto se Messi vratio u negdašnju formu.
Srce Barcine momčadi
Nije fraza hrvatskih novinara, već konstatacija španjolskih i svjetskih medija da je Rakitić postao srce Barcelonina veznog reda pa samim tim i njezine igre: „Stigao je na Camp Nou praćen sumnjama i kritikama, a pretvorio se u jednu od ključnih figura Barcelone i njezina uspjeha“, piše poznati portal Bleacherreport.
„Opravdao je povjerenje Luisa Enriquea i cijelog stručnog stožera Barcelone. Vjerovali su u njega i on im je to vratio na najbolji mogući način.“
Zahvaljujući raznovrsnosti i igračkoj inteligenciji nije mu trebalo dugo da se uklopi u igru Barcelone, ali i da je podigne na novu razinu. Gotovo svi analitičari zaključuju kako je golem Rakitićev utjecaj na Barceloninu igru i doprinos u osvajanju „treblea“. Rakitić ne spada u prvi red najvećih Barcinih zvijezda, ta čast pripada Messiju, Neymaru, Suarezu, Xaviju, Iniesti, Piqueu…, nije razvikan i glamurozan poput nabrojenih igrača, djeluje iz pozadine, samozatajno, ne odveć eksponirano, žrtvuje se za najveća imena, ali njegov utjecaj u momčadi nikako se ne može previdjeti, barem za one koji poznaju nogomet.
Najveći kompliment - Xavijev odlazak neće se primijetiti
Rakitić se stavio u službu momčadi, poput nekoć Bobana u Milanu zatomio je svoje osobne preferencije i sklonosti u interesu kolektiva i konačnog rezultata. Rakitić ne carini loptu, ne upušta se u riskantne driblinge i akcije, što je i logično s obzirom na nešto povučenije mjesto u momčadi, nije ni odveć hitar, ali taktički je besprijekoran. Rakitić je pokazao da ima sjajan osjećaj za prostor i vrijeme, odlično drži pod kontrolom teren i daje tempo Barceloninoj igri, a uz to često zna biti opasan po protivnički gol. U Barceloni je definitivno sazrio kao igrač. Iako je drugačiji tip igrača od Xavija, možda i najveći kompliment dobio je od strane španjolskih mediji kada su utvrdili da ga je uspješno odmijenio. Zahvaljujući „Raketi“ odlazak jednog od najvećih veznjaka ikad neće se previše primijetiti.
