Tri boda, šest ukupno, lijepa svota zarađenog novca, bildanje samopouzdanja i podebljavanje koeficijenta za iduće sezone. To su sve plusovi koji mogu veseliti trenera i čelnike „modrih“.
Nećemo sada povući onu čuvenu – da su tako igrali prije - jer ovo je ipak u rezultatskom smislu bila manje važna utakmica. Celtic je prije zadnjeg kola osigurao prolaz u drugi krug i mogao je lagodno putovati u Zagreb. Jasno da kod Škota pristup ne bi bio isti da su kojim slučajem morali osvojiti bod. To je priznao i sam trener Celtica nakon utakmice.
Međutim, ostaje određena žal… Zoran Mamić sada može samo zažaliti što je u odlučujućim utakmicama forsirao Wilsona umjesto Marka Pjace, junaka pobjede nad škotskim velikanom. Usporedba Wilsona i Pjace paradigma je kompletne Dinamove sportske politike.
Ne kažemo da bi Dinamo prošao dalje da je Pjaca više igrao, ali kupovanje i onda forsiranje inozemnih igrača koji po ničemu nisu bolji od domaćih talenata „stručno je samoubojstvo s predumišljajem“. Kao što nam neki dan reče Ivica Osim, Zdravku Mamiću bi možda bilo bolje da kupuje bez pomoći savjetnika. Mamiću ne trebaju veći neprijatelji od „suflera“ koji mu preporučuju pojačanja.
Ali, kada „modri“ već kupe „mačka u vreći“, onda bi ga trebali prepoznati u najmanjem mogućem roku. Da Wilson ne zna zabiti gol, bilo je jasno već nakon prve utakmice. U redu, čovjeku treba dati vremena da se prilagodi na novu sredinu, ali ne treba biti preveliki stručnjak da bi se shvatilo da Wilson nije golgeter i da mu je bolje da se prilagođava na utakmicama u HNL-u. Dok je Wilson po Europi uporno rušio reklame iz protivničkih vrata, Pjaca je završio na klupi, i to u trenutku kada je dobio poziv u hrvatsku reprezentaciju.
Pjaca je imao svojih „mušica“ i pogrešaka, ali zar nije bolje forsirati mladog i potentnog domaćeg igrača čak i kada padne u formi nego inozemca od kojeg je jasno da nikada neće biti neke veći koristi? Mladim igračima treba kontinuitet i povjerenje da bi pokazali koliko vrijede. Ako se procijeni da je netko dobar materijal, treba mu „odriješiti“ ruke, a ne sputavati ga na svakom koraku.
Dinamo je stvorio puno igrača, ali dosta je i griješio u selekciji, eklatantan su primjer Andrej Kramarić i Ivan Tomečak, čija priča neodoljivo podsjeća na Pjacinu. I Tomečak je potpuno nelogično izgubio mjesto u udarnoj momčadi Dinama taman kada je dobio poziv izbornika. Na kraju su i Tomečak i Kramarić završili u Rijeci. Nakon ovog „hat-tricka“, Dinamo vjerojatno s Pjacom neće napraviti sličnu pogrešku, odnosno ne bi smio napraviti!
