Možda teže nego što se očekivalo, ali Hrvatska je ipak ostvarila ono po što je došla u Tampere, pobijedila je Finsku 1:0 i osvojila nova tri boda s kojima je zadržala vodeću poziciju na ljestvici.
Tri vijesti o kojima se priča
Mario Mandžukić opet je zabio, to mu je četvrti gol u kvalifikacijama, i opet na asistenciju Andreja Kramarića, koji mu je kao i u Skadru servirao loptu kao na pladnju. Vrsaljko je odlično centrirao na drugu stativu, Kramarić je ovaj put pucao, lopta bi ušla u mrežu i bez Mandžina dodira glavom, ali to se zove golgeterski instinkt i ne može mu se ništa zamjeriti.
Igra prema naprijed ni izbliza nije bila tako lepršava kao u Skadru protiv Kosova, ali zato je obrana bila puno sigurnija i praktički nije dopustila Finskoj da napravi ozbiljniju šansu. Stvorili su čvrsti ali tehnički limitirani Finci nekoliko opasnih gužvi pred golom Subašića, ali što zbog dobrih reakcija hrvatske obrane, a što zbog šeprtljavosti svojih napadača, nisu uspijevali završiti akcije opasnijim udarcem.
Perišić je najveća hrvatska 'zvijer'
Nije to bila utakmica koja bi zadovoljila nogometne sladokusce, vidjeli smo tek nekoliko šansi i dva-tri dobra poteza koji dižu publiku na noge. Šteta što Perišić nije uspio završiti onaj fantastičan solo prodor pogotkom. Prošao je po desnoj strani poput brzog vlaka, kontrola lopte bila je gotovo savršena, dobro je i pucao, ali nije imao sreće, lopta je pogodila unutarnji dio vratnice i odbila se na „krivu“ stranu.
Perišić je ovom akcijom opet pokazao da je vjerojatno fizički najmoćniji hrvatski nogometaš, a da uz to posjeduje i odličnu tehniku. Nogometnim žargonom rečenom, Perišić je prava "zvijer" i zaslužuje u ovom trenutku neki puno jači klub od Intera.
Hrvatska je dobro otvorila utakmicu, ali nakon gola Mandžukića u 18. minuti kao da se zadovoljila postignutim. Tempo je značajno pao, igralo se uglavnom na sredini terena i čekalo da prođe vrijeme. Tek u završnici utakmice, nakon ulaska Duje Čopa i taktičke odluke Finaca da se otvore i krenu po izjednačenje, Hrvatska je opet proigrala i stvorila dvije-tri izglednije situacije za gol. Čop je donio dosta živosti u redove minimalnim vodstvom zadovoljene i uspavane hrvatske momčadi.
Cilj ostvaren - šest bodova s dva gostovanja
Kada se vodi 1:0, po logici stvari strepi se do posljednjeg sučevog zvižduka. Finci su u završnici krenuli na sve ili ništa, nasumično su ubacivali lopte u hrvatski šesnaesterac i moglo se tu svašta izroditi, no ovaj put hrvatska obrana sve je njihove pokušaje, uz malu dozu sreće, uspješno neutralizirala.
Kad se podvuče crta, cilj je ostvaren, šest bodova s dva gostovanja, i to bez četvorice iznimno važnih igrača u obje utakmice, glavnih zvijezda Modrića i Rakitića i vrlo bitnih igrača Pjace i Lovrena, te naposljetku Vedrana Ćorluke, koji je zbog ozljede propustio gostovanje u Tampereu, a u Skadru je odigrao tek prvo poluvrijeme.
Kosovo i Finska nisu bogzna kako kvalitetne reprezentacije i neko posebno mjerilo, ali i njih treba pobijediti bez četvorice, odnosno petorice prvotimaca. Pokazalo se da Hrvatska ima doista respektabilnu širinu kadru, ali igra realno može i mora biti bolja, posebice kada stignu okršaji s glavnim konkurentima.
Island će dati konačan odgovor
Island stiže na Maksimir 12. studenog, to bi mogla biti jedna od ključnih utakmica kvalifikacija. Nakon remija s Turskom u prvom kolu, Hrvatska si ne smije dopustiti još jedan propust na svojem travnjaku. S pobjedom bi se puno toga riješilo, a eventualni remi i naravno poraz u mnogome bi zakomplicirali situaciju. To je prilično jasno.
Ante Čačić ovim je dvjema pobjedama osigurao mir do utakmice s Islandom, no tek će ta utakmica dati konačan odgovor hoće li na zimski raspust otići bezbrižan ili s glavoboljom.
