Jedna od presudnih utakmica novije njemačke nogometne povijesti je bila ona protiv Hrvatske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1998. godine. Na Gerlandu su Vatreni upisali jednu od najslavnijih pobjeda hrvatskog nogometa koja je istovremeno bila i jedan od najšokantnijih njemačkih poraza.
Prema riječima čelnika Bundeslige Christiana Seiferta upravo nakon te utakmice su Nijemci počeli razmatrati temeljitu reorganizaciju omladinskog pogona. Da je on nužnost postalo je jasno na sljedećem velikom natjecanju. Njemačka se vratila s Europskog prvenstva sa samo jednim bodom osvojenim protiv Rumunjske, a već 2002. je implementiran novi sustav razvoja mladih talenata.
Negdje u to vrijeme u Bayernovoj akademiji je stasao novi veliki talent njemačkog nogometa. Philipp Lahm je 2002. debitirao za Bayern i počeo karijeru koja će pratiti renesansu njemačkog nogometa. Iako generacijski pripada „staroj školi“, svojim će se kvalitetama savršeno uklopiti u viziju nove Njemačke sa stvaranjem tehnički i taktički potkovanih igrača kao primarnim ciljem.
Misija koja je počela na Poljudu i završila na Maracani
Za Elf je debitirao 2004. protiv Hrvatske na Poljudu i započeo reprezentativnu karijeru koja će završiti deset godina kasnije podizanjem pehara svjetskog prvaka na legendarnoj Maracani.
Prve naznake stvaranja nove njemačke generacije navijači su mogli vidjeti na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. Upravo je Lahm, tada lijevi bek, otvorio prvenstvo fantasičnim golom protiv Kostarike. Iskusna momčad pojačana mladima Lahmom, Schweinsteigerom i Podolskim je na krilima sjajne atmosfere na domaćem terenu osvojila broncu.
2008. kormilo reprezentacije preuzima Joachim Löw, bivši asistent Jürgena Klinsmanna, i dovodi momčad do finala Eura u kojem gubi od tada dominantne Španjolske. Dvije godine kasnije u Južnoafričkoj Republici Njemačka je dovršila svoj preobražaj.
Momčad se pojavila u sasvim novom ruhu sa samo tri igrača starija od 30 godina. Reorganizacija omladinskog pogona je dala svoje prve plodove u vidu nevjerojatno talentirane generacije koja je oduševila svijet atraktivnim nogometom kakav se stereotipno ne očekuje od Njemačke.
Povezao dvije ere njemačkog nogometa
Kapetan i vođa njemačke nogometne senzacije je bio upravo Lahm koji je zahvaljujući Louisu Van Gaalu, tadašnjem treneru Bayerna, trajno prebačen na desnu stranu. Tihi vođa koji je povezao dvije ere njemačkog nogometa je predvodio momčad do nove bronce i najave neke nove Njemačke koja će u budućnosti pokoriti nogometni svijet.
Na Euru 2012. su još jednom zapeli u polufinalu, a u Brazilu dvije godine kasnije je napokon došlo vrijeme za završni korak. Prokletstvo polufinala su skinuli na nevjerojatan način – demoliranjem domaćina sa 7-1 u Belo Horizonteu. U finalu je nakon teške bitke pala i Argentina za trijumfalni kraj njemačke nogometne renesanse koja je počela 12 godina ranije.
Iako je s 31 godinom izgledao spreman za još barem jedan napad na vrh svijeta, Lahm se odlučio za povlačenje iz reprezentacije i otvaranje mjesta mladima. Kapetan je ispunio svoju misiju – nadgledao je novu generaciju u njenom usponu do vrha, a samo dvije i pol godine kasnije šokirao je nogometni svijet najavom umirovljenja na kraju aktualne sezone u dobi od 33 godine.
Igrača s takvom karijerom logično je staviti uz bok najboljim desnim bekovima svih vremena. Njegova ostavština je puno veća od velikog broja osvojenih trofeja – s njim kao vođom na terenu Njemačka je odbacila stare stereotipe o „ružnoj“, fizičkoj igri i postala prava avangarda modernog nogometa.
