Je li slučajno baš u ovom trenutku predsjednik Real Madrida Florentino Perez zaprijetio vodstvu španjolske lige pokretanjem Superlige?
Nikako. Odgoda ligaške utakmice Celte i Reala bila je samo povod i izlika spomenutoj prijetnji, ali ideja se kuha već odavno u glavama čelnih ljudi vodećih europskih klubova. Dapače, sve govori da je odzvonilo UEFA-inim klupskim natjecanjima, Ligi prvaka i Europskoj ligi, barem u formatu koji smo gledali posljednjih godina.

Real i Barca vođe Superlige

Kako piše madridska Marca, a ona u pravilu piše što Real misli, veliki španjolski klubovi na čelu s Realom i Barcelonom nisu zadovoljni posljednjim UEFA-inim preustrojem Lige prvaka koje će se dogoditi 2018. i na čelu su onih klubova koji traže potpuno novo rješenje. Kako više-manje nisu zadovoljni ni preostali europski velikani, lako je zamisliti da će uskoro osvanuti novo natjecanje elitnih klubova Europe, svojevrsna Superliga.

Nositelji te ideje navodno su: Barcelona, Real Madrid, Atletico, Sevilla (La Liga); Manchester City, Chelsea, Manchester United, Arsenal i Liverpool (Premierliga); Juventus, Milan, Inter i Napoli (Serie A); Bayern, Borussia Dortmund i Bayer Leverkusen (Bundesliga); PSG, Marseille i Lyon (Ligue 1).

Navedeni klubovi sačinjavali bi okosnicu te nove lige. Ideja pokretanja Superlige prvi je put javno iznesena još 1998. i potom je svako malo obnavljana i ponovno puštana u eter, kao argument i adut u rukavu velikih klubova u obračunima s UEFA-om. Krovna europska nogometna organizacija do sada je uspijevala osujetiti te planove dajući najvećim ligama i klubovima sve veće ustupke, no u konačnici je stigla do zida. Čini se da UEFA više nema prostora za uzmak, odnosno jednostavno više nije u stanju ispuniti želje najvećih klubova, a glavna želja i razlog zašto žele Superligu jest samo i jedino – novac, odnosno još više novca, puno više novca.

Liga najbogatijih i najvećih klubova

Veliki europski klubovi uvjereni su kako bi zarađivali znatno više od televizijskih i inih prava da pokrenu ligu u vlastitom aranžmanu, nalik velikim sportskim sjevernoameričkom ligama. Generalno su mišljenja da im u toj ideji UEFA, osrednji i mali europski klubovi samo smetaju i rade im negativni imidž.

Pojednostavljeno, europski velikani žele zatvorenu ligu najbogatijih klubova, s najvećom navijačkom bazom, najboljim igračima i najmodernijim stadionima. Žele maksimalno kompetitivnu ligu s izjednačenim klubovima i neizvjesnim ishodima. Nikako ne žele razvodnjeno natjecanje prepuno „uljeza“, kojima je najveći domet i jedini cilj plasman u Ligu prvaka i zarada od plasmana.

S obzirom da smo svjedoci kako je natjecanje po skupinama Lige prvaka posljednjih godina uglavnom lišeno veće neizvjesnosti oko plasmana u nokaut fazu, te da su neki klubovi doista zalutali u to natjecanje, može se razumjeti zbog čega su veliki klubovi nezadovoljni.

Europski velikani ljubomorni na NFL 

Njihov ključni argument u polemičkom okršaju s UEFA-om glasi ovako: nogomet je daleko najpopularniji sport na svijetu i stoga bi Liga prvaka morala donositi daleko najveća financijska sredstva. Pitaju se kako je moguće da američki NFL zarađuje od televizijskih prava 7 milijardi eura, a Liga prvaka „samo“ 1.5 milijardi eura, kad je nedavna ozbiljna marketinška studija pokazala da od ukupno 2 milijarde sportskih fanova na svijetu na nogomet otpada njih 1.6 milijardi, a na američki nogomet samo 150 milijuna?

Stoga nije slučajno da su se prijetnje Real Madrida poklopile sa Super Bowlom, velikim finalem NFL sezone, odnosno s informacijama koliku je zaradu donijela samo ta utakmica NFL ligi. Financijski izvještaji koji stižu iz SAD-a zacijelo su izazvali napade ljubomore kod čelnika Reala, pa je i taj moment vjerojatno djelomično utjecao na gnjevnu reakciju Florentina Pereza, koji uz to zamjera vodstvu La Lige što nikako ne uspijeva smanjiti financijski jaz između španjolske i engleske lige.

Perezu nije jasno kako je moguće da Premierliga ima daleko veću zaradu od La Lige, a španjolski klubovi tako suvereno dominiraju Ligom prvaka i Europskom ligom, te u međusobnim sudarima s engleskim klubovima uglavnom iskazuju golemu dominaciju.

Englezi ne žele razmontirati Premierligu, ali žele Superligu

Budući da nije izvjesno kako će La Liga, Bundesliga, Serie A ili francuski Ligue 1 u dogledno vrijeme dostići Premierligu po zaradi od televizijskih prava, te kako će Liga prvaka dostići američki NFL, čelnici najvećih španjolskih, njemačkih, talijanski i francuskih klubova zapravo su nositelji ideje o osnivanju Superlige. Ideja nije mrska ni engleskim velikanima, ali pod uvjetom da se sačuvaju nacionalne lige.

Logično je da Englezi nemaju preveliki interes razmontirati Premierligu, jer im ona donosi golema sredstva, ali žele preustrojiti Ligu prvaka, odnosno smatraju kako je UEFA-in sustav natjecanja prevladan, te da je potrebno izmisliti novu formulu, a ta nova formula je Superliga, koja ne bi bila pod okriljem UEFA nego samostalno udruženje pod vodstvom najvećih klubova Europe.

Alternativna ideja zatvorenoj ligi od dvadesetak klubova, gdje bi se igralo po klasičnom ligaškom sastavu, jest natjecanje u kojem bi sudjelovali klubovi koji su izborili nastup u Ligu prvaka i Europsku ligu, njih ukupno 64. Potom bi se formirale četiri lige od 16 klubova po uglavnom regionalnom ključu, a pobjednici liga bi u međusobnim ogledima odlučili o prvaku. Teško da ta alternativna ideja može proći, jer ne vidimo po čemu se bitno razlikuje od dosadašnjeg sustava, zapravo bi se elitno natjecanje još više razvodnilo.

Koncentracija kapitala

Što će to sve skupa značiti za daljnji razvoj nogometa općenito, velike klubove i nije previše briga. Puno je protivnika takve ideje, mnogi su mišljenja da veliki klubovi na taj način uništavaju bazu i zapravo pile granu na kojoj sjede i beru najizdašnije plodove, no drugi će reći da u svemu tome nema ništa novo, jer su pohlepa i novac oduvijek pokretači svih zbivanja na ovom svijetu, pa zašto bi bilo drugačije u nogometu. 

Tvrde da je to samo logičan nastavak procesa koji se odvija postojano i nesmiljeno desetljećima u svim ostalim društvenim sferama, a to je posvemašnja koncentracija kapitala. Taj proces posljednjih godina doživljava kulminaciju na svim razinama, najnoviji podaci govore da izrazito mali postotak superbogatih ljudi posjeduje veće bogatstvo od ostataka čovječanstva.

Doista je naivno pomisliti da bi nogomet mogao ostati postrani, hermetički zatvoren i odvojen od ostatka svijeta. Nogomet je danas kao i uvijek samo refleksija društva. Uostalom, bogataši i korporacije koji su glavni subjekti nesmiljene koncentracije kapitala uglavnom su vlasnici i predsjednici tih istih velikana koji žele osnivanje Superlige. Dakle, razloga za čuđenje nema, sve ide utabanom stazom.
 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju