Teoretski bi ga se moglo riješiti statistikom, no problem je što nema pouzdanih podataka za sve igrače. Možda bi se i moglo doći do barem okvirnog broja postignutih golova iz slobodnih udaraca pojedinih igrača u natjecateljskim utakmicama, iako je i to teško utvrditi za one koji su igrali prije šest-sedam desetljeća, da dalju povijest i ne razmatramo, ali opet će ostati nepoznat broj pokušaja, što je jedna od ključnih varijabli u cijeloj priči. Jer, jasno je da nije isto ako ste dali 50 golova iz 5000 ili 2500 pokušaja.

Kako je gotovo nemoguće doći do broja pokušaja, orijentirat ćemo se samo na broj postignutih golova, što je ipak najbolja referenca. Ali, ni to nije tako lak zadatak kako se možda na prvu čini, jer je jako teško doći do precizne statistike, čak i za aktivne igrače.

Brazilci najveći majstori

Dakle, tko je postigao najviše golova iz slobodnih udaraca? Nismo uspjeli naći pouzdani odgovor, ali četiri nogometaša prati glas da su jedini u karijeri, barem koliko je nama poznato, dali više od stotinu golova u službenim utakmicama. To su slavni Brazilci Didi, Pele, Garrincha i Zico.

Pele je u grandioznoj i nikad nadmašenoj karijeri postigao više od 1000 golova, pa je vjerojatno zabio i dosta više od stotinu golova iz slobodnih udaraca. No, nema precizne statistike i teško je reći o kakvim se utakmicama radi. Budući da je daleko najmlađi u ovom kvartetu, samo je za Zica moguće pronaći precizniju statistiku, a ona glasi ovako: 62 gola za Flamengo, 17 za Udinese, 15 za Kashimu i 7 za Brazil. Sveukupno 101 gol. Neki brazilski novinari kažu da je zabio i daleko više računajući baš sve utakmice, ali za tu tvrdnju nema pouzdane statistike.

Pretpostavljamo da bi mnogi ljubitelji nogometa i bez zagledanja u statistiku pogodili da je Zico rekorder ili u samom vrhu, jer se zna da je bio veliki majstor „slobodnjaka“, te da je jedan od rijetkih, možda i jedini koji je tako dobro sublimirao znanje spomenutih slavnih brazilskih prethodnika. Uostalom, Zico je jedan od najvećih strijelaca brazilskog nogometa. Iako nije bio klasični špic igrač, u karijeri je postigao preko 500 golova u natjecateljskim utakmicama, a i rekorder je slavne Maracane s 333 gola, u tu cifru uračunati su golovi i s prijateljskih utakmica. Mnoge od njih zabio je iz slobodnog udarca.

Mlađe generacije pamte Juninha, blizu je i Ronaldinho

Drugi na našoj listi, a za kojeg smo uspjeli pronaći precizne podatke, jest Juninho Pernambucano. Bivši brazilski reprezentativac i vjerojatno najbolji igrač Lyona svih vremena ukupno je postigao 76 golova u karijeri iz slobodnih udaraca u natjecateljskim utakmicama. Od toga 44 u dresu Lyona. Pretpostavlja se da je toj cifri dosta blizu Ronaldinho, ali nema precizne statistike. Istraženo je, primjerice, da je dugogodišnji vratar Sao Paula Rogerio Ceni postigao 61 gol iz slobodnih udaraca, a paragvajski vratar Jose Luis Chilavert 58. Pretpostavlja se da su preko 60 vjerojatno otišli Michel Platini, Ronald Koeman, Diego Maradona, Marcelinho Carioca, Marcos Assuncao, Kostas Frantzeskos i možda još neki, ali ni za njih nema precizne statistike.

Andrea Pirlo i Siniša Mihajlović drže rekord Serie A s 28 golova iz slobodnih udaraca. Često se spominje kako je Mihajlović jedini u Europi zabio „hat-trick“ iz slobodnih udaraca, no uspjelo je to i Grku Kostasu Frantzeskosu, a možda i još nekom. David Bekcham je, primjerice, engleski rekorder otkad je Premierlige s 15 golova, ali nije na vrhu po postotku uspješnosti.

Najbolji postotak po broju odigranih utakmica ima Laurent Robert. U 150 nastupa zabio je 11 golova, što je gol po 13,6 utakmica, a Beckham je ispod deset. Izračunato je da je Beckham postigao u karijeri računajući sve utakmice, dakle i prijateljske, 65 golova iz slobodnih udaraca. Uglavnom, ako ste kojim slučajem pomislili da su najbolji ili najuspješniji izvođači slobodnih udaraca Lionel Messi i Cristiano, poprilično ste se prevarili.

Messi i Ronaldo

Messi i Cristiano Ronaldo spadaju u skupinu odličnih pucača, no nisu u samom vrhu po broju golova, a još manje po postotku realizacije „slobodnjaka“. Iako su obojica u zadnje vrijeme popravili statistiku, uzimajući duže razdoblje, postotak im nije osobit. Ronaldu je, primjerice, od travnja 2014. pa do travnja 2015. trebalo 57 pokušaja za jedan gol, što je očajnih 1,79 posto. Ronaldo, primjerice, nikada nije postigao gol iz slobodnog udarca na Euru ili Svjetskom prvenstvu, a samo do prošlog Eura ukupno je pucao 34 puta. Messi je nedavno dostigao Koemana po broju golova iz „slobodnjaka“ u dresu Barcelone, ali odigrao je daleko više utakmica. Koeman je u Barci igrao „samo“ šest godina, a Messi već 13.

Gledajući kroz povijest, Messi i Ronaldo ni po tehničkom umijeću nisu na samom vrhu i sasvim sigurno neće ništa novo izmisliti, jer u nogometu je sve već odavno izmišljeno, pa i tehnike izvođenja slobodnih udaraca. Primjerice, ako ste pomislili da je Ronaldo jedan od prvih koji je pucao „dead leaf“, opet ste se prevarili. Ronaldo, Pirlo ili Didier Drogba kopirali su Juninha, ali taj je udarac odavno usavršio veliki Talijan Giuseppe Meazza još 30-ih godina, a ni on ga nije prvi izvodio. U nogometu se u principu ni za jedan potez ne zna pouzdano tko ga je prvi izveo, ali pamte se oni koji su ga proslavili.

Tako su brazilski velemajstor Didi, Garrincha, Pele pa nešto kasnije i Rivellino proslavili „suhi list“, „bananu“, „kiflu“, šut iz koraka i još puno toga, a Zico ih je možda najbolje usavršio. A možda i nije, možda su Didi ili Pele ipak najbolji. Kako god, svi nabrojani igrači izvodili su „slobodnjake“ na nekoliko različitih načina, a neki od njih i objema nogama, što je danas prava rijetkost.

Mlinka, Baka, Boban, Žuti...

Koliko se sjećamo, na ovim prostorima s obje noge posljednji je pucao proslavljeni veznjak Dinama Marko Mlinarić. Rudolf Belin je za mnoge najbolji hrvatski izvođač slobodnih udaraca, ali nemamo podatke koliko je golova postigao da bismo ga usporedili sa svjetskim velikanima. Za velike hrvatske majstore novijeg doba uz Mlinarića važili su Baka Slišković, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki... Posljednjih godina po tom pitanju vlada blaga nestašica, Hrvatska već dugo nema izrazito dobrog izvođača „slobodnjaka“, iako se mora reći da su Ivan Rakitić ili Marcelo Brozović sasvim dobri.

Igrač koji se u posljednjih dvadesetak i godina najviše približio starim brazilskim asovima po tehničkoj raznovrsnosti zacijelo je spomenuti Juninho. Treba li reći da su mu uzori bili legendarni sunarodnjaci, ponajviše Zico, kao uostalom i golemom broju brazilskih nogometaša srednje generacije. Juninho je pucao „slobodnjake“ na nekoliko načina. Danas nema nijednog igrača s takvom raznovrsnošću, ali ipak postoje velemajstori.

„Tko je danas najbolji? Mislim da je to Miralem Pjanić. On trenutačno ima najbolji i najraznovrsniji udarac“, prije izvjesnog vremena odgovorio je Juninho, koji je godinu dana igrao s Pjanićem, kada je ovaj prešao iz Metza u Lyon.

Pjanić nije mogao ni zamisliti boljeg učitelja

„Kad je stigao u Lyon, bio je jako znatiželjan i radišan, sve ga je zanimalo. Uvijek sam mu govorio da je najvažnije automatizirati udarce, a da biste to napravili, morate jako puno vježbati i ponavljati. Nas dvojica uvijek smo ostajali nakon treninga i zajedno pucali“, objasnio je Juninho.

Pjaniću se isplatilo, posljednjih godina je u samom vrhu po postotku uspješnosti, iako je još daleko od Juninha po učinku i vjerojatno ga nikad neće dostići. U sezoni 2013/14. bio je i na samom vrhu po postotku. Pjanić je u dresu Rome zabio 7 od 38 slobodnjaka, što je 18,4 posto uspješnosti. Za usporedbu, Messi i Ronaldo te su sezone imali prosjek od oko pet-šest posto.

Zicov suigrač iz Flamenga i brazilske reprezentacije, Leandro, jednom je prilikom objasnio kako je Zico došao do skoro perfektnog udarca.

„Vježbao je do iznemoglosti. Na kraju treninga objesio bi majice na mjesta gdje se spajaju greda i vratnica te bi ih skidao udarcima s distance. Za 30, 35 pogodaka, obično mu je trebalo oko 50 udaraca“, ispričao je Leandro.

Eto, to je najbolje objašnjenje kako su stari majstori zabijali toliko golova u puno lošijim uvjetima i s puno lošijim rekvizitima. Mnogi će reći da se prije puno više pažnje posvećivalo tehnici i udarcu, a danas se više radi na snazi i izdržljivosti.

„Gledam kakve sjajne lopte i kopačke imaju današnji igrači, a tereni kao biljarski stolovi. Eh, da smo mi to imali, zabio bih ne tisuću nego dvije tisuće golova“, kazao je nedavno Pele, koji je imao baš sve gotovo savršeno, od nenadmašne tehnike, driblinga, šuta objema nogama i igre glavom pa do snage i hitrine, i naravno „slobodnjaka“. Zato i jest „kralj nogometa“. Za mnoge i dalje najbolji od najboljih.