Portugalac se požalio na manjak komunikacije s izbornicima reprezentacija u kojima trenutačno igraju Chelseajevi igrači. Kao pozitivan primjer istaknuo je Štimca, a kao negativni španjolskog izbornika Vicentea del Bosquea, za kojega kaže da ga nikada nije kontaktirao.
Mourinho: Igor Štimac me zvao po tri puta tjedno, tri puta!
''Ove me sezone jednom nazvao samo Hodgson. Kad sam bio trener Reala, Igor Štimac me zbog Luke Modrića zvao tri puta na tjedan. Tri puta!“ istakao je Mourinho davši na taj način Štimcu kompliment koji bi mu možda mogao pomoći da uskoro pronađe novi posao, kad se već ne može osloniti na preporuku hrvatskih trenera kojih već godinama u europskim klubovima ima manje nego kiše u Sahari, što je obrnuto proporcionalno u odnosu na broj hrvatskih nogometaša u najjačim ligama Europe i svijeta.
Hrvatski treneri ne mogu dalje od Bregane
Hrvatski treneri prema zapadu u pravilu ne mogu dalje od Bregane, ali problem je što ih nema ni na istoku Europe. Trenutačno je jedino Slaven Bilić na klupi nekog renomiranog kluba u europskim okvirima, turskog diva Besiktasa. OK, hrvatskih trenera nema u Ligama petice, nema ih ni u velikim istočnim klubovima, ali nema ih gotovo nigdje, posao ne mogu naći čak ni u slovenskoj elitnoj ligi. Na prste jedne ruke mogu se prebrojati oni koji rade čak i u drugoligaškim europskim klubovima (Nenad Bjelica - Spezia, Ivan Leko - Oud-Heverlee Leuven…), a već je izvanredan doseg i kada sjednu na klupu kluba poput moldavskog Šerifa, kao što je to pošlo za rukom Zoranu Zekiću.
„Nemamo nikakav lobi, a čak i kad neki hrvatski trener radi u inozemstvu, ne želi pomoći sunarodnjacima. Malo ih je kao što je Zlatko Dalić koji je povukao sedam-osam naših trenera za sobom na arapski pijesak “, požalio nam se nedavno jedan mladi hrvatski trener koji je pokušao pronaći posao preko „prijateljskih“ veza.
„Imam diplomu, tražio sam neplaćeni posao u nižim ligama, samo da radim uz nekog i steknem iskustvo. Ma nitko ne želi pomoći“, kazao nam je mladi stručnjak.
Hrvatski jal, taštine i ljubomore
„Naši treneri kad dobiju priliku u inozemstvu ne shvaćaju da ne mogu opstati sami. Drugi povlače jedne druge, a naši se boje da ne bi netko uspio. Zato i jest ovakva situacija“, zaključio je pomalo rezignirano.
Priča o hrvatskom jalu nadaleko je poznata, taštine i ljubomore oduvijek su bile jake „discipline“ među hrvatskim trenerima koji ni u prošlosti nisu znali ili htjeli izgraditi „infrastrukturu“ kojom bi pomogli mlađim sunarodnjacima. Sitnodušnost, egoizam, egocentričnost i uskogrudnost u trenerskoj struci caruju već desetljećima.
A bez „poguranca“ sa strane jako je teško probiti se čak i onim trenerima koji su imali velike igračke karijere. U Ligama petica uglavnom se vrte jedna te ista imena. Mnogi u jednom klubu dobiju otkaz pa odmah presele u novi. I tako redom dok im se ne zalomi rezultat.
Netko je ipak stvorio modriće, mandžukiće...
Može se reći da kod nas u ovom trenutku nema ni kvalitete, ali nije valjda da su hrvatski treneri toliko loši kako se to može zaključiti po njihovoj zastupljenosti u Europi. K vragu, pa nije valjda da su se svi ti silni svjetski igrači sami od sebe stvorili? Netko je ipak morao usmjeriti razne modriće, mandžukiće, haliloviće, pašaliće…
No, kao što smo istakli, dobrim dijelom sami su sebi krivci. Kad budu više surađivali i međusobno se poštovali, bit će i više posla. Eto, dobar primjer bi im mogao biti Mourinho kojem nije bilo teško pohvaliti Štimca pred engleskim medijima, iako od toga nema apsolutno ništa.
