''U vrijeme dok sam igrao 1. HNL bio je naravno poznat i Darko Nekret-Katić, kasnije i Omrčen-Čeko. Bila je to rijetkost, igrač s dva prezimena u zapisniku. Ljudi su nas brzo zapamtili gdje god igrali'', priča nam na početku razgovora ovaj skromni Slavonac iz Ivankova pokraj Vinkovaca.
Tri vijesti o kojima se priča
To nitko ne zaboravlja. Kao što i sam Darko kaže, to su prezimena duboko urezana u pamćenje svakog poznavatelja domaćeg nogometa. Možda ga ne možete vizualizirati na prvu pa evo brzinski nogometni foto robot. Frizura Antonio Conte, pozicija na terenu – opet Antonio Conte.
43-godišnji Darko Raić-Sudar rođen je u njemačkom Burcshalu. U Njemačkoj su rođeni i Robert Prosinečki i Niko Kovač. Igrački se Raić-Sudar više poistovjetio s ovim posljednjim.
''Roditelji su bili gastarbajteri, tamo sam se rodio, ali smo se vratili kada mi je bilo četiri godine u Slavoniju, počeo sam s nogometom u lokalnom Bedemu pa u 6. osnovne došao u najveću ljubav – Cibaliju'', prisjeća se početaka.
U Cibaliju je došao kada je iz kluba otišao možda najveći igrač koji je igrao u Vinkovcima – Sulejman Halilović. No, skupljao je lopte nekim drugim majstorima.
''Debitirao sam protiv Vardara iz Skoplja. Kraj 80-ih, igrali smo 2. jugo ligu. Pernar, Bojko i ja smo bili juniori koji su igrali za seniore. Počeci HNL-a su bili temeljeni na igračima iz jugo škole nogometa. Bilo je jako teško otići van, pogotovo iz manjih sredina poput Vinkovaca.''
Rat je naravno donio ''rokenrol nogometni život''. Igraš u Đakovu, pa treniraš čas u Vinkovcima, čas u Požegi, čas negdje drugdje.
''Sjećam se da smo prvu utakmicu igrali u Đakovu protiv Hajduka. Trenirali bi pa išli spavati u bunkere, uglavnom cijelu smo tu prvu sezonu bili praktički izvan Vinkovaca'', govori o ratnim danima.
Ta tri sudbonosna dana za Vinkovčane
'Blitzkrieg' koji je obilježio karijeru dogodio se u razmaku od tri dana. 27. svibnja i 30. svibnja 1999. Na ovaj prvi datum Raić-Sudar je zabio pogodak Zadru koji je Cibaliji omogućio ostanak u ligi, a 30. svibanj 1999. je jedan od datuma nad koji se na 'Rabuzinovo sunce' i dan danas nadvije crni oblak.
''Sjećam se kad se Dinamo iz Vinkovaca plasirao u 1. jugo ligu, e takva je atmosfera vladala i tih dana Vinkovcima. Išlo je nekoliko tisuća ljudi za Zagreb. Bilo je to jedno od najvećih razočaranja u mom životu. Ja sam bio jedan od dvojice koje je sudac Reno Sinovčić isključio iz igre. Da situacija bude gora bio sam tada na posudbi u Cibaliji iz Osijeka. Ubrzo sam se morao pojaviti na ljetnim pripremama Osijeka, ali iako je Novalić htio da ostanem nije bilo smisla. I dan danas se ti događaji iz tog finala prepričavaju Vinkovcima.''
Odradio je nekoliko sezona u Izraelu, a povratak kući donio je i treći povratak u Cibaliju. Iako je mislio prestati, poziv prijatelja Igora Pamića u Istru produljio je igrački vijek. Igrao je do 37. godine i ostao živjeti u Puli. Trenutačno je Pamiću pomoćni trener. Bartolović, Maroslavac, Meštrović, Raić – Sudar...definitivno Cibalia je rasadnik kultnih likova HNL-a.
