Zadnji igrač koji je toliko oduševljavao i zablistao veću prvim utakmicama za reprezentaciju bio je Eduardo da Silva. U sezoni 2006./07. briljirao je u Dinamovoj momčadi s 34 pogotka. Na dobrom putu da sruši njegov rekord i ostvari jednako kvalitetan transfer u jednu od 'Liga petice' je i Andrej Kramarić.
Stroj za golove
Bivši igrač Dinama je 'vruća roba'. Ne samo da trpa na HNL travnjacima nego i protiv velikih momčadi u Europskoj ligi, ali i za Vatrene u puno jačoj konkurenciji. Posljednji šou stigao je u četvrtak navečer protiv Feyenoorda. Skromni napadač je Nizozemcima isporučio hat-trick i samo potvrdio da španjolski mediji nisu pogriješili kad su nakon Seville izdvojili – 'zapamtite njegovo ime'!
Napadački repertoar kojim 'Krama' raspolaže vinuo ga je u neslućene visine i doveo pred vrata raja. Uživa u najboljim trenucima karijere, na meti je nekoliko europskih velikana, a o njemu se govori samo riječima hvale. Ni Kovač više ne može ignorirati njegovu formu pa je očigledno da s Mandžukićem trenutno čini naš najubojitiji napadački dvojac.
No, nije oduvijek bilo tako. Još donedavno Kramarić je grijao klupu u Dinamu nakon što je odradio odličnu sezonu na posudbi u Lokomotivi. U veljači 2012. je prvi put napustio Maksimir i postao drugi strijelac HNL-a, ali i dalje je sanjao svoju šansu u Dinamu. Već iduće sezone srce mu je ponovno kucalo za plavu boju, iako vjerojatno nikada nije ni prestalo. Međutim, ni to ni smisao za igru i čak 450 golova u mlađim kategorijama nisu bili dovoljni da dobije pravu priliku.
Nesuđeni 'plavi 9'
U uvodu sezone 2013./14. je igrao na sedam utakmica i zabio tri pogotka, međutim, nakon toga je nekoliko utakmica proveo na klupi ili tribinama te je javno izrazio nezadovoljstvo svojim statusom. U Dinamu to nisu dobro prihvatili i Kramarić je kažnjen te stavljen na transfer listu. Dinamovo dijete ponovno je moralo napustiti Maksimir.
Vjerojatno mu se još jednom smučilo, oči zacaklile i razočaranje bilo još veće, ali vjerovao je u svoje sposobnosti. Smatrao je da je došao njegov trenutak. Nažalost, nije puno njih dijelilo takvo mišljenje. Barem u maksimirskom kružoku. Kramarić je znao što hoće, htio je svima pokazati da može igrati na visokoj razini. I izabrao je Kantridu. Od toga trenutka krenula je renesansa. Iako ima onih koji su vjerovali u njega od prvoga dana, mnogi, a pogotovo Mamićevi poslušnici tvrdili su kako nije igrač za Dinamo, da je mlak i nema strpljenja. Dinamovi treneri ili su slijedili gazdine upute ili su bili slijepi.
U tom istom Dinamu danas igraju svakakvi likovi koji dobivaju porcije od skromnog Aalborga, limitiranog Celtica i u europskim okvirima solidnog Salzburga. Bez srca, bez žara, a i sumnjive kvalitete. A malo dalje, u Rijeci, Kramarić piše povijest na stadionu podno stijena. Matjaž Kek od njega je stvorio 'monstruma' koji nemilice pogađa iz svih pozicija na terenu. Rijeka danas živi na Kramarićev pogon.
Ako je netko zaslužio da ga krene, onda je to definitivno nesuđeni 'plavi 9'. Lijeva, desna, volej, lob, sve je to za njega normalno. Kao još jedan običan dan u uredu. Navijači su se navikli na njegovu lakoću zabijanja, a nastavi li ovako, na Kantridi bi mu mogli podići spomenik. Podršku koju nije dobio u Maksimiru, dočekao je u Rijeci. I ne samo to, pokazao je da se radi o klasi, puno većoj nego su to vjerovali (ili nisu htjeli vjerovati) u Dinamu…
